Dan nakon što je „Bunker” na Venecijanskom filmskom festivalu dočekan ovacijama koje su trajale 16 minuta, scenarist i redatelj Florian Zeller priznaje da još uvijek pokušava prihvatiti taj oduševljeni prijem.
„To je snažan trenutak jer nikad ne znaš kako će nešto biti primljeno”, rekao je Zeller putem Zooma. „Dolazim iz kazališta. I to se osjeti. To je tjelesna senzacija. Kad nešto uspije, kad se emocije dijele i kad ono što pokušavaš dati bude primljeno — to je nevjerojatno snažno.”
Zeller, međutim, smatra da gromoglasni pljesak nije bio samo za napeti psihološki triler koji je ispleo, nego i za središnje uloge Penélope Cruz i Javiera Bardema, koji glume bračni par čiji je odnos stavljen na kušnju nakon što muž počne razmatrati gradnju apokaliptičnog skloništa za jednog tehnološkog milijardera. Ideju za priču Zeller je dobio čitajući o tome kako je osnivač Mete Mark Zuckerberg sagradio slično apokaliptično utočište na svom imanju na Havajima.
„Fascinirao me taj paradoks — čovjek koji je izgradio svoje bogatstvo na ideji povezivanja ljudi, istovremeno je radio na planu B kako bi se izolirao od ostatka svijeta”, rekao je Zeller. „I shvatio sam da smo svi mi, u određenoj mjeri, danas u iskušenju živjeti u bunkeru. Ne govorim o pravom bunkeru, naravno. Govorim o nekom unutarnjem, nevidljivom bunkeru, u kojemu možeš gotovo povjerovati da ti ostatak svijeta nije potreban. Gdje ti se sve može dostaviti izravno — hrana, naravno, ali i kino, prijateljstvo, društveni kontakti, ljubav, seks. Vanjski svijet više nije mjesto koje moraš istraživati.”
No tko bi nastanjivao modernistički gradski stan u kojemu se odvija veći dio radnje „Bunkera”? Zeller je počeo razrađivati ideju da Cruz i Bardem, koji su u stvarnom životu supružnici, utjelove bračni par na ekranu. Kao referentnu točku uzeo je erotsku dramu Stanleyja Kubricka iz 1999. godine, „Eyes Wide Shut”, koja je publiku intrigirala upravo time što je Tom Cruise i Nicole Kidman, tada par u stvarnom životu, prikazala kao bračni par u krizi.
„Sjećam se čudnog osjećaja koji mi je ‘Eyes Wide Shut’ dao kao gledatelju — osjećaja da sam pozvan promatrati nešto, a da nisam sasvim siguran što to jest”, rekao je Zeller. „Je li to istina? Je li to fikcija? Je li to neka druga verzija istine? I mislim da je ta uzbudljiva nesigurnost kao gledatelj nešto vrijedno.”
No kad je Bardemu predložio da s njim snimi vlastitu verziju „Eyes Wide Shut” s njegovom suprugom, glumac ga je odbio — i to odmah.
„Javier mi je rekao: ‘Taj film više ne bi trebao spominjati pred Penélope'”, ispričao je Zeller. „A ja sam pitao zašto. Rekao je: ‘Sjećaš li se da su se Tom i Nicole rastali upravo nakon snimanja tog filma.’ Naravno da sam razumio što misli — može biti vrlo riskantno kad muž i žena zajedno prođu kroz priču o braku u krizi.”
Ipak, Zeller smatra da se „Bunker” od Kubrickova filma razlikuje u jednoj ključnoj točki. Njegov film nije priča o raspadu braka, nego o njegovoj obnovi.
„To je bio naš cilj, i upravo je to njima omogućilo da odu vrlo daleko u emotivne prostore — jer su znali da je sva ta energija usmjerena prema ideji međusobnog ponovnog povezivanja na kraju”, rekao je Zeller.
Ta razlika u perspektivi vidljiva je čak i u jednoj od vizualnih referenci na „Eyes Wide Shut”. Zeller iznova inscenira trenutak iz tog filma u kojemu Kidmanina haljina sklizne na pod otkrivajući gola leđa. No u „Bunkeru” Cruz svoju haljinu oblači — ne skida.
„To je obrnuto”, rekao je Zeller. „Jer film govori o pomirenju. To je odredište. To je putovanje.”
Radnja „Bunkera” smještena je u London, ali film je sniman u studiju u Madridu, blizu mjesta gdje Cruz i Bardem žive.
„Oni su otac i majka, i njima je iznimno važno biti dobri roditelji i brinuti se o djeci”, objasnio je Zeller. „Kad jedan od njih snima, drugi mora voditi brigu o obitelji. Dakle, postojalo je sasvim praktično pitanje što učiniti s djecom, a budući da film govori o preispitivanju životnih prioriteta, smatrao sam da je važno da budu blizu ljudi koje vole.”
Na setu, međutim, Cruz i Bardem nisu imali nikakvih problema s ulaskom u scene u kojima se međusobno psihički razaraju, koristeći riječi kao oružje namijenjeno nanošenju što veće boli.
„Stvarno su bili zainteresirani uhvatiti realnost i istinu scena, i pomagali su jedno drugome da do toga dođu”, rekao je Zeller. „Tijekom snimanja znali su što reći jedno drugome kako bi izazvali anksioznost, ljutnju ili energiju koju smo tražili. Toliko su dugo zajedno da su to, naravno, iskoristili.”
„Bunker” je Zellerov treći dugometražni film. Nakon što je stekao ime pišući emotivno nabijene kazališne komade poput „The Mother” i „The Height of the Storm”, iza kameru je stao 2020. s filmom „The Father”, koji je osvojio Oscara, a 2022. uslijedio je „The Son”. Trenutačno režira kazališnu predstavu, no dok „Bunker” nastavlja festivalski put (sljedeća postaja: TIFF!), on već gleda prema sljedećem filmu.
„Moje srce i moja energija uistinu su usmjereni prema kinematografiji”, rekao je Zeller. „Zabrinut sam zbog onoga što budućnost donosi ovoj industriji i ovoj umjetničkoj formi. No imamo odgovornost boriti se za nju i za ono u što vjerujemo — sa strašću i hrabrošću. Postoji nešto izvanredno vrijedno u tome kad se ljudi okupe kako bi zajedno gledali film.”
Da, čak i u doba streaminga, ponekad treba izaći iz svog bunkera, okupiti se i dati se ganuti.
„Bunker” prikazuje se na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu 2026. godine, 14. rujna. Sony Pictures Classics distribuirat će ga u kinima u Sjedinjenim Državama.
Izvor: IndieWire
Povezani članci
‘Father Joe’ Recenzija: Kiefer Sutherland i Al Pacino u svetom kaosu akcijskog filma11.9.2026.
Posljednja sezona serije ‘Colin from Accounts’ je za one koji sve zajebu10.9.2026.
Superzvjezdani umjetnici pokreću novi vrhunski festival umjetnosti stripa u L.A. (Ekskluzivno)10.9.2026.
Nakon što je ‘Bunker’ dobio ogroman pljesak u Veneciji, hoće li film te Penélope Cruz i Javier Bardem biti glavni kandidati za Oscara?9.9.2026.
