‘Father Joe’ Recenzija: Kiefer Sutherland i Al Pacino u svetom kaosu akcijskog filma

Gledajući najnoviji jeftini akcijski film u produkciji Luca Bessona, Father Joe, nameće se mnoštvo pitanja — a prvo je svakako: što su, do vraga — oprostite, oče — Kiefer Sutherland i Al Pacino uopće mislili kad su pristali na ovakav projekt?

Drugo je: u kojem se to vremenskom razdoblju film zapravo odvija? Automobili izgledaju kao da su iz kasnih sedamdesetih ili osamdesetih, no uz njih se pojavljuju stolna računala i stari Nokijini mobiteli. Pretpostavljam da je radnja smještena negdje u devedesete — upravo u to je doba Besson dostigao svoj vrhunac režirajući stilizirana kriminalistička ostvarenja poput La Femme Nikite i Profesionalca. Čini se i da je scenarij za Father Joea mogao nastati upravo tada, da ga je Besson strpao u ladicu i da ga je — najvjerojatnije iz financijskih razloga — odlučio iskopati i ponuditi nam danas.

Besson je potpisao scenarij i produkciju, dok je režiju preuzeo njegov suradnik iz EuropaCorp-a Barthélémy Grossmann. Rezultat je još jedan šlokavi žanrovski film s nekoliko upečatljivih akcijskih scena, ali bez puno drugoga što bi ga preporučilo. Sutherland i Pacino rijetko izgledaju kao da uživaju u ulogama koje od njih zahtijevaju izgovaranje Bessonovih jedva prihvatljivih dijaloga — što i čine, bez ikakva zanosa. Nakon premijere izvan konkurencije u Veneciji, Father Joe vjerojatno čeka skromna sudbina na streaming platformama.  

Sutherland tumači naslovnog svećenika naoružanog do zuba, koji djeluje kao spoj dvaju akcijskih junaka — Johna Wicka i Constantinea — koje je prethodno utjelovio Keanu Reeves. Nakon službe u specijalnim postrojbama i gubitka kćeri zbog predoziranja drogom (prikazano kroz neuvjerljive flashbackove), otac Joe sebi postavlja misiju: uništiti sve dilere heroina u New Yorku — ili u gradu koji bi trebao biti New York, a zapravo izgleda kao mješavina CGI-a i nekog neimenovanog istočnoeuropskog glavnog grada.

Počinje napadom na skladište mafijaškog posilnog (Michael Rispoli) te pobije desetke ljudi, a da pritom — barem prema vlastitom tumačenju Svetog pisma — ne počini ni jedan grijeh. Joeovi vigilantski pohodi ubrzo razljute mafijaškog bosa Giuseppea Falconea (Pacino) — to je najbolje ime koje je Besson uspio smisliti — koji svećenika ubojicu suočava u ispovjedaonici, a potom mu kreće za petama. Tu je i sporedna priča o trgovini organima, ruskim krijumčarima i rabinu (Fred Melamed) koji se udružuje s ocem Joeom, dokazujući da goji i Židovi ponekad mogu zajedno goniti kriminalce.

Cijela stvar djeluje kao da ju je osmislio osmoškolac koji šara ideje za filmove u bilježnici dok sjedi u zadnjoj klupi na satu biologije — još jedan dokaz da Besson nikad nije u potpunosti odrastao iz svojih juvenilnih sklonosti. U najmanju ruku, moglo bi se očekivati da su akcijske scene uzbudljive, no uglavnom se svode na glasne i generičke pucnjave začinjene prskanjem krvi. Ni pokušaji humora ne prolaze — doduše, trik sa svećenikom koji neprijateljima ubrizgava serum koji ih prisiljava da svake nedjelje idu na misu nekako je zabavan prvi put, ali drugi i treći put već ne.  

Sutherland radi apsolutni minimum u smiješnom kostimu koji se sastoji od svećeničke halje, kožnog prsluka i širokog crnog šešira zbog kojeg izgleda više amišno nego katolički. Pacino djeluje toliko iscrpljeno da ne uspijeva odraditi ni pristojnu imitaciju samoga sebe. Jedina koja se ističe je Ever Anderson (Black Widow), koja unosi malo života na platno kao šesnaestogodišnja ovisnica koju Joe uzima pod svoje okrilje — premda njezin lik djeluje kao još jedna u dugom nizu maloljetnih junakinja koje Besson godinama serijski proizvodi.

Uz malo dobre volje moglo bi se reći da je Father Joe solidan B-film s pokojim zanimljivim obratom — primjerice, kriptom ispod crkve prepunom pušaka, granata i ostalog svećenikovog arsenala. No film ne dostiže ni razinu Bessonovih standardnih franšiza poput Transportera, gubivši se u klišejima kriminalističkog žanra — talijanski mafijaši toliko su prekarikaturalni da uz njih Gotti izgleda kao Kum — koje servira ekipa žanrovskih entuzijasta koja je očito davno prošla svoj zenit. Molite se da sljedeći put bude bolje.

Izvor: The Hollywood Reporter

Povezani članci

Kako je Zuckerbergov plan bijega od sudnjeg dana i film ‘Eyes Wide Shut’ inspirirao Floriana Zellera da stvori ‘Bunker’ za Penélope Cruz i Javiera Bardema12.9.2026.Posljednja sezona serije ‘Colin from Accounts’ je za one koji sve zajebu10.9.2026.Superzvjezdani umjetnici pokreću novi vrhunski festival umjetnosti stripa u L.A. (Ekskluzivno)10.9.2026.Nakon što je ‘Bunker’ dobio ogroman pljesak u Veneciji, hoće li film te Penélope Cruz i Javier Bardem biti glavni kandidati za Oscara?9.9.2026.