Koja je razlika između Dolby Atmosa i lossless zvuka?

Ako ste ikad pregledavali katalog Apple Musica ili Tidala, sigurno ste primijetili oznake „Dolby Atmos” ili „Lossless” pokraj pojedinih albuma i pjesama. Iako se obje značajke reklamiraju kao premium iskustvo slušanja, radi se o tehnologijama koje su u svojoj osnovi potpuno različite. Dolby Atmos je sustav zvuka temeljen na objektima koji koristi i vertikalno i horizontalno pozicioniranje kako bi stvorio trodimenzionalnu zvučnu scenu. Za razliku od klasičnog stereoa, koji zvuk raspoređuje između lijevog i desnog kanala, Dolby Atmos može smjestiti pojedini zvuk na bilo koju točku u 3D prostoru.

Lossless audio, s druge strane, bavi se sasvim drugačijim aspektom slušanja – očuvanjem kvalitete snimke. Popularni formati poput MP3-a i AAC-a imaju znatno manje datoteke, ali to postižu tzv. lossy kompresijom, koja pri tome odbacuje dio audio podataka. Lossless audio nastoji osigurati bit-savršenu reprodukciju, što u praksi znači da glazbu čujete onako kako ju je producent i zamislio.

Iako Dolby Atmos i lossless audio funkcioniraju neovisno jedan o drugome, gotovo nema streaming platformi koje vam omogućuju oboje istovremeno. Dolby Atmos snimke najčešće koriste audio kodek Dolby Digital Plus, koji je po prirodi lossy. Lossless audio, nasuprot tome, oslanja se na kodeke poput FLAC-a ili ALAC-a, koji čuvaju sve izvorne audio podatke. Tehnički je moguće isporučiti Dolby Atmos putem lossless kodeka kao što je Dolby TrueHD, no to je uglavnom rezervirano za fizičke medije poput Blu-ray diskova.

Po definiciji, lossless audio zahtijeva odgovarajuću opremu ako ga želite u potpunosti iskoristiti. Potrebna vam je streaming usluga koja nudi stvarnu bit-savršenu lossless reprodukciju, kao i hardver koji može obraditi sve te dodatne detalje.

Važno je napomenuti da, iako platforme poput Apple Musica i Tidala omogućuju streaming lossless audija putem Bluetootha, sam signal se prije nego što stigne do slušalica kodira lossy kodecima poput SBC-a i AAC-a. Za istinski lossless prijenos stoga je potrebna žičana veza – što i Apple sam preporučuje. Postoje određene iznimke: primjerice, Qualcommov aptX Lossless kodek obećava bit-savršeni lossless prijenos putem Bluetootha, ali za to su vam potrebni Android mobitel i bežične slušalice koje podržavaju tu tehnologiju.

Ako ste ikad podešavali opcije kvalitete zvuka u Apple Musicu ili Tidalu, vjerojatno ste naišli na oznake poput 16-bit/44,1 kHz ili 24-bit/192 kHz. Broj poput 44,1 kHz ili 192 kHz označava frekvenciju uzorkovanja snimke i govori koliko se puta audio signal mjeri u sekundi. Broj poput 16-bit ili 24-bit označava bitsku dubinu, koja određuje koliko precizno se svako od tih mjerenja može zabilježiti.

Lossless audio kvalitete CD-a iznosi 16-bit/44,1 kHz, dok je Hi-Res Lossless digitalni audio format koji nadilazi kvalitetu CD-a – primjerice 24-bit/96 kHz ili 24-bit/192 kHz. Da bi sve te digitalne informacije postale nešto što vaše slušalice mogu reproducirati, potreban vam je digitalno-analogni pretvarač (DAC). Ugrađeni DAC u vašem mobitelu ili laptopu trebao bi bez problema obraditi lossless audio kvalitete CD-a, no za hi-res lossless sadržaj možda će vam biti potreban vanjski DAC.

Osobno smatram – i svjestan sam da to nije općeprihvaćeno mišljenje – da Dolby Atmos donosi primjetniji napredak u svakodnevnom slušanju glazbe nego lossless audio. Apple Music, Tidal i Amazon Music Unlimited trenutačno su među vodećim streaming servisima koji u svojem katalogu nude Dolby Atmos sadržaj. Za reprodukciju vam je potreban uređaj s podrškom za Dolby Atmos. Svi moderni Appleovi proizvodi dolaze s tom podrškom izvana kutije, dok za Android mobitele trebate provjeriti specifikacije uređaja.

Za uživanje u Atmos glazbi nisu vam potrebne posebne slušalice, no model s dobrom separacijom instrumenata ili širom zvučnom scenom može učiniti efekt uvjerljivijim. Moje AirPods Pro 2 iznenađujuće su dobre u reprodukciji prostornog zvuka. Ovisno o tome koju streaming aplikaciju koristite, možda ćete morati zaroniti u nekoliko podizbornika kako biste uključili Dolby Atmos.

Apple Music, prema mom iskustvu, najelegantnije upravlja svojim katalogom Dolby Atmos sadržaja. Pjesme dostupne u Dolby Atmosu jasno su označene, a Apple Music automatski reproducira Atmos verziju kada koristite kompatibilni hardver. Tidal, s druge strane, Atmos verzije pjesama i albuma prikazuje odvojeno od njihovih stereo inačica. To doduše čini pretraživanje kataloga malo manje pregledno, ali zato olakšava situacije kada svjesno želite odabrati jednu ili drugu verziju.

Nije svaka pjesma dostupna u Dolby Atmosu nužno i bolja, no odmah ćete primijetiti kada naletite na dobro miksanu snimku. Neke od mojih omiljenih Atmos mikseva potpisuju The Weeknd, Daft Punk i Billie Eilish. „Poker Face” Lady Gage u Dolby Atmosu zvuči poput potpuno drugačije pjesme – i to u pozitivnom smislu – a ima čak i produženi outro s dodatnim vokalima.