Zašto filmovi u 1080p mogu izgledati bolje od 4K filmova na vašem televizoru

Na prvi pogled tvrdnja zvuči apsurdno: kako bi slika u 1080p mogla izgledati bolje od 4K rezolucije koja ima četiri puta više piksela? Rezolucija govori koliko piksela ima na ekranu, ali ne govori koliko je informacija o slici preživjelo kompresiju prije nego što ti pikseli uopće stignu do vašeg televizora.

Streaming servisi, primjerice, moraju sve te piksele prenijeti putem internetske veze, pa video komprimiraju kako bi izbjegli zastoje u reprodukciji. Televizor ili streaming uređaj zatim dekodira komprimirani video signal prije nego što slika dođe do vaših očiju. No „dekodirati” ne znači isto što i „obnoviti”. Cijeli proces kompresije, prijenosa i dekodiranja ima svoju cijenu – a ona se plaća izgubljenim detaljima poput fine filmske zrnatosti, prijelaza u sjenama, tekstura ili složenih pokreta.

Razlike su obično najuočljivije u zahtjevnim scenama punim dima, kiše, lišća koje se miče, velikih gomila u pokretu i dubokih sjena. S druge strane, 1080p Blu-ray te iste detalje čuva prirodnije i prikazuje ih bolje nego 4K stream nižeg bitrate-a.

Korisno je zamisliti rezoluciju kao veličinu platna, a bitrate kao količinu boje kojom ga treba ispuniti. 4K stream raspolaže znatno većim platnom, ali mu je i dalje potrebno dovoljno podataka da ga u potpunosti ispuni – sa svim promjenama boja i pokretima raspoređenim po milijunima piksela, kadar za kadrom. Veliki streaming servisi koriste adaptivnu isporuku bitrate-a, što u praksi znači da istovremeno održavaju više verzija filma ili serije različite kvalitete i prebacuju se između njih ovisno o stanju mreže. Za 4K streaming, Netflix preporučuje vezu od 15 Mbps. No to je samo preporuka, a ne jamstvo da će svaki trenutak svakog filma stići do vašeg televizora pri najvišem bitrate-u.

Blu-ray ima znatno jednostavniji zadatak jer čita podatke s lokalnog diska umjesto da se prilagođava internetskoj vezi. Standardni Blu-ray nudi 1080p video s do 40 Mbps, dok Ultra HD Blu-ray podržava do 108 Mbps na diskovima od 66 GB, odnosno do 128 Mbps na diskovima od 100 GB. Naravno, to su ograničenja formata, a ne jamstvo za svaki naslov, ali dobro ilustrira zašto diskovi mogu sačuvati više sitnih detalja.

Tu je još i učinkovitost kodeka, koja usporedbu dodatno komplicira. Moderni streaming kodeci poput HEVC-a postižu više s manje podataka nego stariji Blu-ray kodeci. Kvalitetno enkodiran 1080p sadržaj obično će nadmašiti 4K stream koji se bori s nedovoljnim bitrate-om, jer ima manje piksela koji se natječu za raspoložive podatke.

Između 1080p i 4K postoji jednostavna matematička veza koja 4K panelima olakšava povećanje 1080p slike kako bi ispunila mrežu od 3.840 x 2.160 piksela. Panel to postiže tako da svaki 1080p piksel pretvori u blok od 2 x 2 4K piksela, premda fini detalji pri tome donekle pate. Budući da 4K panel to svakako može podnijeti, počnite s najboljim mogućim izvorom slike.

Ako možete birati između Blu-ray diska i streama niskog bitrate-a, odaberite Blu-ray – razlika u kvaliteti bit će vidljiva. Za streaming koristite žičanu Ethernet vezu kad god je to moguće, ili postavite router dovoljno blizu televizora kako biste osigurali jak i stabilan WiFi signal. Svaki streaming servis nije isti, ali na Netflixu možete na nekim uređajima provjeriti detalje reprodukcije i potvrditi isporučuje li servis zaista 4K ili je spustio rezoluciju na nižu razinu.

Oduprite se porivu da do maksimuma pojačate sve kontrole za poboljšanje slike – to može donijeti više štete nego koristi. Oštrina ne može vratiti izgubljene detalje, a slika može završiti s halama oko objekata te pojačanim kompresijskim šumom ili filmskom zrnatošću. Ponekad je najbolje isključiti smanjenje šuma i izglađivanje pokreta, posebno ako je vidljivo razmazivanje tekstura i želite zadržati 24 sličice u sekundi.

Na kraju krajeva, 1080p nije bolji od 4K. 4K disk visokog bitrate-a ili premium stream uvijek će izgledati izvrsno. No ako birate između čistog 1080p izvora i jako komprimiranog 4K sadržaja, više piksela ne mora nužno biti pobjednik.