Specs su opremljeni s dvije kamere koje omogućuju upravljanje praćenjem ruku. Sučelje je slično prethodnoj generaciji: kažiprstom usmjeravate kursor po zaslonu, a stiskanjem palca i kažiprsta zajedno nešto odabirete. Glavnom izborniku i nekim drugim kontrolama možete pristupiti i otvaranjem dlana te dodirom odgovarajućih prečaca.
Praćenje ruku bilo je intuitivno i brzo reagira. Jedini problem koji sam doživjela bio je kad mi je pramen kose pao ispred jedne od kamera, zbog čega je kursor počeo skakati po zaslonu pomalo nasumično – no sve se riješilo čim sam odgurnula kosu.
Sam zaslon bio je svijetao i dobro vidljiv, premda je kvaliteta prikaza donekle ovisila o uvjetima osvjetljenja. Sadržaj je izgledao nešto oštrijim u tamnijim prostorima. Specs imaju i funkciju podesivih filtera zatamnjenja koja pomaže u svjetlijim okruženjima, no nisam je imala prilike temeljitije isprobati.
Jedna od značajnih poboljšanja u odnosu na prethodnu generaciju naočala jest to što AR sadržaj sada može „pratiti” korisnika dok se fizički kreće po prostoru. Kad sam isprobala prethodnu generaciju Spectacles prije nekoliko godina, primijetila sam da je znalo biti frustrirajuće tražiti AR sadržaj za koji ste znali da je tu, ali ga niste mogli pronaći pogledom. Snap OS sada ima mogućnost „sidrenja” prozora, tako da se on pomiče zajedno s vašim kretanjem po prostoru.
Tome pridonosi i nešto šire vidno polje nego kod prethodnika. S 51 stupnjem, osjećalo se dovoljno velikim da bude korisno, iako je sadržaj ponekad ipak bio odrezan. To sam često mogla riješiti promjenom veličine i položaja prozora, no to pak narušava osjećaj uranjanja u sadržaj.
Evan Spiegel opisao je Specs kao „nosivo računalo” pogodno za pravi rad u proširenoj stvarnosti. Nisam imala prilike isprobati previše aplikacija usmjerenih na produktivnost, ali uspjela sam otvoriti Google Docs u prozoru preglednika i tipkati putem Bluetooth tipkovnice, kao i ugrađene AR tipkovnice. Mislim da bi AR tipkovnica bila prikladna samo za unos nekoliko riječi, dok je tipkanje na fizičkoj tipkovnici djelovalo sasvim prirodno.
Mnoga AR iskustva koja sam vidjela na ranijim verzijama Spectacles djelovala su pomalo kao trikovi bez prave svrhe, pa me obradovalo što je Snap uložio u aplikacije s praktičnom namjenom. Isprobala sam navigacijsku aplikaciju za pješačenje temeljenu na Mapboxu te aplikaciju za prevođenje koja je u stvarnom vremenu prikazivala engleski prijevod govora na talijanskom. Snap ima i AR alat za mjerenje te aplikaciju „bijele ploče” za skiciranje ideja, no te nisam stigla isprobati.
Jedan od zanimljivijih aspekata Specsa jest mogućnost dijeljenja iskustava između dvoje korisnika. Kratko sam to okusila igrajući domino sa Snapovim predstavnikom koji je također nosio Specs. Podsjetilo me to pomalo na stolne VR igre koje sam isprobala s Meta Quest slušalicama. Iako je domino daleko jednostavniji od interaktivnog RPG-a, forma Specsa čini se prirodnijim načinom igranja s osobom koja sjedi pokraj vas nego glomazna VR slušalica. Sve u svemu, čini se da postoji velik potencijal za opuštene, društvene igre.
Snap je dodao i „način putovanja” (travel mode) za gledanje streaming sadržaja u vozilu u pokretu – naravno, kao putnik. Kad je aktiviran, možete gledati sadržaj putem Specsovog preglednika, a prozor prati kretanje vozila umjesto kretanja vaše glave. Razlika je suptilna, ali cilj je učiniti gledanje prirodnijim u takvim situacijama. Isprobala sam ga samo dok smo polako vozili po parkiralištu Snapovog sjedišta, no mogu zamisliti da bi bio koristan pri gledanju sadržaja u avionu ili vlaku. (Mene zna uhvatiti mučnina kad sjedim na stražnjem sjedištu, pa mislim da gledanje u autu ipak nije za mene – premda mi za vrijeme demonstracije nije bilo loše.)
Izvor: Engadget









