Možda ste već čuli ovakvu priču: mlada detektivka (u sukobu s nadređenima) uočava obrazac koji povezuje naizgled nepovezane slučajeve i upušta se u lov na serijskog ubojicu… s kojim ima više toga zajedničkog nego što bi itko od njih dvojice očekivao.
Ovaj opis mogao bi poslužiti kao gotova sinopsis za bezbroj kriminalističkih trilera s motivom lova mačke i miša. Dodajte tome mrzovoljna iskusnog partnera, ljubavnu priču koja tinja od prvog kadra i zamršen slučaj koji vodi sve do vrha, i možda biste takav projekt mogli prodati nekoj televizijskoj mreži — uz pravu zvijezdu u naslovnoj ulozi, recimo Daisy Edgar-Jones.
No, iako je “Furious” sagrađen od poznatih žanrovskih elemenata, njima barata s jasnom namjerom — i s odličnim rezultatom. Elizabeth Meriwether po prvi put se okušava u kriminalističkom žanru — nakon probojne sitcome “New Girl” (drugarskog humora u stilu “Prijatelja”), nagrađivane miniserije “The Dropout” (biografske drame o Elizabeth Holmes) i druge nagrađivane miniserije “Dying for Sex” (komedije s dubokim emocionalnim nabojem) — i rezultat je promišljena, napeta i nagrađujuća serija koja, unatoč oslanjanju na poznate klišeje, nikad ne djeluje istrošeno. U žanrovskom pripovijedanju sve je u detaljima, a “Furious” upravo u njima i cvjeta — kroz pažljivo razrađene likove i dobro osmišljenu veliku sliku koja čini da i najpoznatiji obrasci djeluju svježe.
Povezane priče
Naša mlada glavna detektivka zapravo je bivša detektivka. Alice Black (Emmy Rossum) nedavno je napustila njujorški Odjel za ubojstva kako bi preuzela skromno mjesto dužnosnice u FBI-u — premda je “napustila” možda previše blaga riječ. Nakon što je prijavila svog tadašnjeg dečka i kolegu policajca Marshalla (Jake Lacy) zbog obiteljskog nasilja, Alice je bila prisiljena napustiti bratstvo u plavom. Nitko joj nije vjerovao, nitko nije htio vjerovati, i/ili nitko nije bio spreman stati uz nju i ugroziti karijeru cijenjenog kolege koji je bio na putu prema vrhu.
Nitko osim Dannyja Kellyja (Scoot McNairy), iskreno poštenog čovjeka koji ne skriva svoja osjećanja prema Alice onoliko dobro koliko misli. Kad je pozove da konzultira u visokorangiranom slučaju ubojstva, ona dolazi. Prolazi pokraj policajca koji je naziva kurvom, a potom brzo razotkriva prizorište koje je inscenirano da izgleda kao slučajno predoziranje. Tragovi od igle su “previše uredni.” Koža mu je modra od improviziranih lisica. I, da — u uvodnoj sceni serije već smo vidjeli kako ga ubija mlada žena.
“Furious” počinje scenom u kojoj Catherine (Lola Petticrew) sjedi na stepenicama dok djeca lutaju ulicama na Noć vještica. U raskošnom gradskom stanu iza nje priređuje sinu jednog milijardera iznenađenje po vlastitom receptu: otrov. On se guši, puže po parketu i pokušava pobjeći od smrti koju njegova mučiteljica s mačjom maskom već zna da je neizbježna. “Zapravo ne volim te slušati,” kaže Catherine dok budući pokojnik ispušta posljednje hropce. “Ne sviđaju mi se zvukovi koje ispuštaš. Ali volim tvoj osmijeh.”
On, naravno, uopće ne osmjehuje — što odmah otvara pitanja poput: “Zašto bi ona to rekla? Na što aludira?” i “Tko uopće može reći nešto tako ponižavajuće drugom čovjeku?” Dok Catherine nastavlja ciljati bogate i ohole muškarce, Alice polako pronalazi odgovore — uz pomoć mrzovolje iskusne partnerice Nore (izvrsna Quincy Tyler Bernstine) i ljubavnog interesa koji tinja od samog početka, a njihov zamršeni slučaj odvodi ih daleko izvan Catherine — sve do samog vrha.
“Furious” uzdiže poznatu istragu tako što žanrovske klišeje ili do kraja razrađuje, ili ih vješto podriva — ili oboje istovremeno. Nora, primjerice, predugo vegetira u podrumu. (Imate tužnog i mrzovoljna policajca kojeg ne možete otpustiti? Strpajte ga u podrum!) Tamo, u zaključanoj prostoriji bez prozora, pregledava videosnimke seksualnog zlostavljanja maloljetnika. Neprestano pije, u pokušaju da zaboravi što je vidjela — i svoju nemoć pred stotinama žrtava koje šira javnost radije zaboravlja ili nikad ni ne prizna.
Da, Alicina svježa odlučnost probudi nešto u Norinom beznadnom cinizmu, i da, ovaj slučaj bit će drugačiji zahvaljujući njihovim zajedničkim naporima. No “Furious” ne zanima lako iskupljenje ni jeftina kritika. Serija s dubokim poštovanjem pristupa Norinom pogledu na svijet, koji je prikazan kao realizam, a ne mrak radi mraka — a Norina svjesnost o vlastitom alkoholizmu dodatno ocrtava misiju dviju žena protiv cijelog sustava. Alice, s druge strane, sama se bori s vlastitim demonima i traži rješenja koja se čine nedostižnima unutar granica onoga što je prihvatljivo.
Kako uopće izgleda pravda za ljude koje moćni grabežljivci sataru, opljačkaju im mladost (i sve prilike koje ona nosi), a potom izbace na ulice ravnodušnog, ako ne i neprijateljskog društva — ili ih, još gore, ostave kao nepreuzeti pepeo u podrumu mrtvačnice? Koja je kazna dovoljna? (Ili, možda, dovoljno strašna?) Koje olakšanje je trajno? (Ili barem razumno?)
Catherinin odgovor je vigilantizam, ali on seže dublje od puke osvete — i što dulje Alice traga za njom, to više počinje razumjeti njezin radikalni lijek za problem koji je, zahvaljujući manjkavom pravnom sustavu, korumpiranim vlastodršcima i ravnodušnoj kulturi, osmišljen da traje. Meriwetherin serijal, vrlo slobodno inspiriran filmom “Black Widow” iz 1987., ugodno se snalazi u neugodnom — i tu lakoću glatko prenosi na gledatelje, unatoč mračnoj tematici. A kako bi pronašla individualne odgovore na probleme koji se čine nepremostivima, autorica se usredotočuje na likove.
“To je svijet koji ima smisla,” kaže Nora. “Žene bi trebale biti tučene i silovane, pa šutjeti i tiho umrijeti — a ne početi ubijati ljude.” Kad doda da su, prema njezinom iskustvu, “žrtve nasilja ujedno i najnasilnije osobe,” jasno je da ih ne okrivljuje — ona samo prepoznaje zašto taj problem također traje, baš kao što je jasno da zna kako možda počinje zahvaćati i samu Alice.
Rossum i Petticrew obje uvjerljivo utjelovljuju borbu za dušu svojih likova, dok sporedna postava s jasnom, ali nijansiranom uvjerenošću tjera priču prema razrješenju. Bernstine u svoju izmučenu policajku unosi tek toliko svjetla, a McNairy u svog dobronamjernog skrbnika tek toliko boli. (Steve Way je uz to toliko smiješan, oštar i dirljiv u ulozi čiji je opis bolje prepustiti samoj priči.) Zajedno, njihov rad pretvara priču za koju biste mogli reći da ste je već čuli u iznimno kvalitetnu žanrovsku televiziju — takvu koja se teško zaboravlja.
Ocjena: A-
“Furious” premijerno se prikazuje u ponedjeljak, 27. srpnja na Huluu, s tri uvodne epizode. Nove epizode objavljuju se tjedno sve do finala 31. kolovoza.
Izvor: IndieWire
Povezani članci
Recenzija ‘Lanterns’: Epizoda 6 prihvaća ‘loše optike’ s pametnim oživljavanjem — Spojleri21.9.2026.
Zvijezda serije ‘Lanterns’ Nathan Fillion o svom korporativno sponzoriranom superjunaku i tome kako se ‘Man of Tomorrow’ razlikuje od ‘Supermana’21.9.2026.
Kako voditi mikrokino s Johnom Wilsonom20.9.2026.
Ed Sheeran kaže da je “ono što se događa u Gazi katastrofalno” dok se osvrnuo na kritike Macklemora tijekom nastupa u Philadelphiji20.9.2026.
