U prvoj sceni “Fightlanda”, Calvin (Jurell Carter) kaže svom bratu Maduki “Dukeu” Kilroyu (Howard Charles): „Jedina runda koja se računa je sljedeća.” Radi se o borbi za naslov prvaka u teškoj kategoriji, a Calvin, koji radi kao trener, pokušava motivirati svog borca — želi da Duke zaboravi udarce koje je primio u prethodnoj rundi i usredotoči se na ono što ga čeka. I način na koji to govori — čelo uz čelo, oči u oči — nagovještava da te riječi za dvojicu braće nose i neko dublje, zajedničko značenje. I djeluje. Duke isporučuje razornu seriju udaraca, osvaja naslov prvaka, i u tom trenutku ostvaruju se snovi obojice braće odjednom.
Kad si pritisnut uz konopce — u Dukeovom slučaju doslovno — riječi dobivaju drugačije značenje. Ono što nekoga tjera da nadilazi vlastite granice ne mora biti poetično niti posebno smisleno. Dovoljno je da ga dovede u pravo stanje uma kako bi učinio što mora.
No zajednička deviza braće Kilroy — koja se ponavlja i kasnije u prvoj epizodi, a ujedno joj daje i naslov — na kraju postaje simbol širih slabosti “Fightlanda”. Kriminalistička drama ne samo da počiva na izlizanim prijetnjama i smiješnom nadmudrivanju koje nikad ne donosi plodove, nego i sama utjelovljuje doslovno tumačenje bratovog mota — umjesto onog dubokog smisla koji su braća u njemu pronašla. „Fightland” neprestano najavljuje što dolazi, umjesto da pronađe smisao u onome što se upravo događa, zbog čega radnja djeluje dosadno, a posljedice — prazno.
Tome ne pomaže ni to što Dukeov trijumf nema nikakve pripreme i traje svega nekoliko sekundi. Odmah nakon velike pobjede, napadnu ga dvojica nasilnika u parkirnoj garaži. Slome mu ruku, a kad Calvin dođe u pomoć, ubiju ga. Zaslijepljen bijesom nakon što je gledao kako mu brat umire, Duke sustiže jednog od napadača i prebija ga na smrt — pred gomilom svjedoka.
Preskočimo osam godina unaprijed: Duke je u zatvoru. Pretpostavlja se da je pretjerana brutalnost ostavila gorak okus u javnosti i onemogućila odvjetnika obrane da se pozove na nužnu obranu i provokaciju — ali teško je reći sa sigurnošću, jer pojedinosti o njegovoj sudbini serija preskače u korist osvetnički nastrojene radnje. Znamo samo da je Duke ostao bez naslova prvaka i da je iza rešetaka. Spreman je eksplodirati, pa ga zatvorski kartelski boss Amado Rodriguez (Miguel Álvarez) uskoro usmjerava prema zajedničkom cilju.
Ispostavlja se da je Dukeov promotor, Kingsley Marshall (Nicholas Pinnock), organizirao napad jer je znao da Duke spava s njegovom ženom Joy (Deborah Ayorinde). Htio ga je poniziti, a kao vodeći britanski kriminalac u kockanju i drogi — imao je sredstava za to. No Kingsley je sada nestao. Njegov impulzivni sin Zeek (Charles Babalola) i pronicljiva, ali zapostavljena kći Cece (Anita-Joy Uwajeh) vode poslove u njegovoj odsutnosti — on se bavi promocijom boksa, ona obiteljskim kazinonom, a oboje su pomalo izgubljeni u drogi.
Amado vidi priliku u toj zbrci. Želi preuzeti kontrolu nad ilegalnim poslovima obitelji Marshall, ali zna da to neće biti moguće dok god Kingsley nije mrtav — nije dovoljno da je samo nestao. Tu na scenu stupa Duke: ako izvuče Kingsleyja iz skrovišta i ubije ga, Amado dobiva imperij, a Duke svoju osvetu.
Duke pristaje, izlazi iz zatvora (opet, bez ikakvog objašnjenja kako) i vraća se u stari život. Otac Gazzer (Richard Pepple) još uvijek nosi gorčinu zbog Calvinove smrti, ali ipak dopušta sinu da spava u slobodnoj sobi. Prijatelj iz djetinjstva Jay (Tyler Conti) ostaje mu bezuvjetno odan, premda ga vlastiti moralni kompas drži podalje od Dukeovih novih pothvata. Tu je i Kim Harper (Tahirah Sharif), nova djevojka uz ring koja ima oko na Dukea — iako njegovo srce još uvijek pripada Joy.
Svi oni igraju svoje uloge kako bi začinili “Fightlandovu” šablonsku melodramu i unijeli sumnju u Dukeovu misiju. No scenaristi Daniel Fajemisin-Duncan i Marlon Smith, kao i Damione Macedon i Raphael Jackson Jr. („Power”), u najboljem slučaju tek simuliraju etički sukob — jer biraju koja će Dukeova ubojstva biti vrijedna žaljenja (ili uopće propitivanja).
Serija Dukeovo boksačko iskustvo koristi isključivo kao opravdanje za njegovu gotovo nadljudsku sposobnost ubijanja. Kad golim rukama prebije bratovog ubojicu, kad likvidira zatvorenika zatočenog u kavezu ili kad upuca nevinog suučesnika koji je bio na krivom mjestu u krivo vrijeme — nema ni naznake o tome što ga je uopće gurnulo na taj mračni, nasilni put, niti se od gledatelja očekuje da dovede u pitanje njegovo herojsko prikazivanje. Jednostavno je učinio što je trebalo — da bi dobio što želi i ispunio “Fightlandovu” kvotu za krvoproliće.
A sigurno do toga neće doći kroz službene borbe.
Za seriju koja se prodaje kao boksačka drama, u ringu se provodi začuđujuće malo vremena — i ni jedan jedini trenutak ne odaje počast sportu poznatom kao „Slatka znanost”. (Boksači primaju i dijele udarce onako kako to priča zahtijeva, bez ikakve strategije ili taktičke nadmoći.) Ovo je kriminalistička drama do srži, izgrađena na akcijskim scenama grube sile i emocionalno besmislenoj logici. Da su te akcijske scene išta više od brutalnih, prebrzo montiranih sekvenci (uz neku od najdosadnijih glazbenih podloga u povijesti akcijskih serija — hvala, 50 Cent!), ili da su glumci uspjeli prijetnju internalizirati umjesto je tek imitirati (iako se Charles pokazuje kao pristojan nositelj serije), „Fightland” bi mogao biti mračno zadovoljavajuća drama.
Ovako, ostaje vam samo čekanje na sljedeću rundu — jedinu koja se računa — koja nikad ne dolazi.
Ocjena: D+
„Fightland” premijerno se prikazuje u petak, 31. srpnja na Starzу i Starz aplikaciji. Nove epizode objavljuju se tjedno sve do finala (8. epizoda) 18. rujna.
Izvor: IndieWire









