Britanskih najboljih ugaslih automobilskih tvrtki

Bean Cars

Ime Bean potječe od Georgea Beana; njegova tvrtka sa sjedištem u Dudleyju kraj Birminghama proizvodila je artiljerijske granate za britansku vojsku tijekom Prvog svjetskog rata, no s dolaskom mira narudžbe su presušile. Odlučio je stoga ući na rastuće tržište osobnih i gospodarskih vozila. Otkupio je prava na proizvodnju automobila Perry, prvotno razvijenog 1913. godine, i neko je vrijeme bio pravi hit – parirao je čak i Morrisu i Austinu. Proizvedeno je impresivnih 10 000 primjeraka.

U međuvremenu je njegov sin John, poznat kao Jack, izgradio složenu industrijsku kompaniju koja je propala 1920. godine. Otac ju je oživio 1921. i neko je vrijeme dobro poslovala, posebno nakon što je u ponudu uvrstila kamione. No problemi su se opet pojavili i tvrtku je morala spasiti čeličana Hadfields, koja je imala udio u njoj. Niz nepouzdanih automobila narušio je ugled marke, pa je 1929. obustavljena proizvodnja automobila, a 1931. i gospodarskih vozila. Tvrtka je ponovo pokrenuta 1933. za proizvodnju motornih dijelova i motora; Standard-Triumph kupio ju je 1956., čime je 1960. postala dio Leyland Motorsa.

Bristol Cars

Tvrtku je 1945. osnovala Bristol Aeroplane Company, koja je za rata cvjetala proizvodeći slavne zrakoplove poput Beaufightera. S dolaskom mira narudžbe su se urušile, pa je kompanija osnovala automobilsku podružnicu. Desetljećima je proizvodila skupe i često ekscentrične luksuzne automobile koji su privlačili malu, ali diskretnu klijentelu bogatih kupaca.

Posljednji model bio je Fighter (na fotografiji) – superautomobil s 8,0-litrenim V10 motorom preuzetim iz Dodge Vipera. Razvijao je 525 KS i 525 lb ft okretnog momenta, a deklarirana maksimalna brzina iznosila je 338 km/h. Ukupno je izrađeno oko 12 primjeraka, a tvrtka je prestala s radom 2011. godine. Oživljena je 2015. s novim roadsterom Bullet, no taj je pokušaj propao 2020. godine.

Daimler

Nekadašnji dobavljač automobila kraljevskoj obitelji, Daimler je izrastao iz istoimene njemačke tvrtke, no ubrzo je počeo razvijati vlastite modele. Loše upravljanje u poslijeratnom razdoblju dovelo je do pada i preuzimanja od strane Jaguara, a automobili su naposljetku postali tek preimenovanim inačicama Jaguarovih modela. Marka je ugašena 2010. godine.

Jaguar zadržava pravo korištenja tog imena na pojedinim tržištima, no sve je manje vjerojatno da će se Daimler ikada stvarno vratiti.

FOTO: Daimler DS240

Dawson Car Company

Dawson je 1918. osnovao AJ Dawson, bivši zaposlenik Hillmana. Tvrtka sa sjedištem u Coventryju proizvodila je samo jedan model, 11-12 KS, koji je bio preskup za ono što je nudila. Nije mogla parirati ekonomiji obujma konkurenata poput Morrisa i Austina te je zatvorena 1921. godine, nakon što je izrađeno svega 65 automobila. Imovinu je potom preuzeo Triumph.

Gilbern

Gilbern je bio proizvođač automobila u kompletu za samostalnu ugradnju i gotovo jedini velški automobilski proizvođač. Od 1959. prodavao je atraktivan GT model iz prostorija iza mesnice, no visoke cijene, dodatno porezno opterećenje i stalne promjene vlasništva dovele su do gašenja tvrtke ubrzo nakon lansiranja modela Genie. Prestao je s radom 1973. godine.

Hillman

Uspješan proizvođač solidnih obiteljskih automobila, Hillman je 1963. iskočio iz kalupa stražnje smještenim motorom u modelu Imp. Na inzistiranje vlade nova je tvornica izgrađena u Linwoodu kraj Glasgowa. Mukotrpno pokretanje proizvodnje, problemi s pouzdanošću i štrajkovi ne samo da su potkopali Imp već su doveli i do koljena cijelu Rootes grupu, vlasnika Hillmana.

Chrysler je Rootes kupio 1967., a ime Hillman ugašeno je 1976. godine.

FOTO: Hillman Imp

Jensen

Jensenov prvi automobil pojavio se 1935. godine. Lijepi GT modeli s američkim motorima postali su zaštitni znak marke, a vrhunac je dostignut Interceptorom i FF-om iz 1966. – tehničkim remek-djelom koje je kombiniralo pogon na sva četiri kotača i antiblokirajući sustav kočenja desetljećima prije Audija.

Financijski slom nastupio je 1976. Tvrtka je oživjela 2001. s novim modelom S-V8, no izrađeno je tek oko 40 primjeraka prije nego što je ponovo zatvorena.

FOTO: Jensen FF

Jowett

Jowett je počeo s dvocilindričnim bokserskim motorima 1913. godine, no u sjećanju je ostao ponajprije po naprednoj limuzini Javelin. Tvrtka je propala 1954. godine.

FOTO:  Jowett Javelin

Lanchester Motor Company

Lanchester je jedan od britanskih proizvođača luksuznih automobila koji je danas gotovo potpuno zaboravljen. Osnovan je 1901. u Birminghamu, a za Prvog svjetskog rata proizvodio je oklopna vozila. Jedan od njegovih modela, Lanchester Forty (na fotografiji), bio je čak skuplji od Rolls-Roycea Silver Ghosta.

Nikada nije bila osobito velika tvrtka, pa je s početkom Velike depresije 1930. i naglim padom potražnje za luksuznim automobilima zapala u ozbiljne teškoće. Preuzeo ju je Birmingham Small Arms (BSA) i spojio s BSA-ovim Daimlerom. Danas je zaštitni znak Lanchester u vlasništvu Tata Motorsa.

Marcos

Počeo je 1959. neobičnim kupeem djelomično izrađenim od drva. Atraktivni nasljednik 1800 iz 1964. bio je dovoljno lijep da Marcos oživi 1981. nakon prvog gašenja 1971. Konačno je ugašen 2007. godine.

FOTO:  Marcos 1800

Morris

Morris je počeo iznimno uspješnim modelom Bullnose 1913. godine, a strategija snižavanja cijena nakon Prvog svjetskog rata donijela mu je 51 posto britanskog tržišta automobila. Nakon spoticanja početkom 1930-ih, Morris se snažno vratio s izuzetno uspješnim modelom Eight, koji je osmislio Leonard Lord. Uslijedio je Morris Minor iz 1948. – prvi britanski automobil koji je prešao milijun prodanih primjeraka.

Lord se posvađao s Williamom Morrisom, a potom se pojavio kao šef najvećeg rivala – Austina. Dvije su se tvrtke 1952. spojile u British Motor Corporation, koja je naposljetku postala British Leyland. Slabo inženjerski razrađena Marina bila je posljednji značajniji Morrisov model. Kraj je došao 1983. godine. Ime je danas u vlasništvu kineskog SAIC-a.

FOTO: Morris Minor

Panther

Za tako malu tvrtku, Panther Westwinds Boba Jankela ostavio je snažan trag – počevši od modela J72 iz 1972. De Ville je bio nadahnut Bugatti Royaleom, šesterokotačni Six privukao je veliku medijsku pozornost, a ambiciozni Solo nije zaostajao. No automobil koji se zapravo prodavao bio je sportski Lima/Kallista iz razdoblja 1982.–1990. Tvrtka je zatvorena 1990. godine.

FOTO:  Panther Six

Reliant

Pomalo shizofren proizvođač: s jedne strane trokotačne nakaze, a s druge elegantni i pionirski Scimitar GTE – sportski karavan koji je princeza Anne kupovala iznova i iznova.

Kasniji Scimitar SS1 bio je ružan, ali iznenađujuće sposoban sportski automobil. Posljednji Relianti izrađeni su 2002. godine.

FOTO:  Reliant Scimitar GTE

Riley

Cijenjen proizvođač sportskih automobila kroz 1920-e i 1930-e, Riley je izgubio svoju osobnost nakon što ga je Morris preuzeo 1938. Do sredine 1960-ih svi su modeli bili tek preimenovanim inačicama Austinovih automobila.

British Leyland ugasio ga je 1969., no BMW ga je zamalo oživio krajem 1990-ih. Zanimljivo, BMW i danas posjeduje prava na ime Riley.

Rover

Rover je 1904. prešao s bicikala na automobile i dobro napredovao sve do krize u 1920-ima. Braća Wilks revitalizirala su tvrtku i izgradila izvrsnu predratnu reputaciju za kvalitetne automobile. Ta je tradicija nastavljena i nakon rata modelima P4, P5 i P6, u doba kada je nastao i Land Rover.

Leyland ga je kupio 1966. i ubacio u kotao British Leylanda 1968., čime je počeo spori pad i pomak prema nižem tržišnom segmentu. U vlasništvu BMW-a od 1994. do 2000., završio je jadno kao MG Rover 2005. godine.

Svjetlije točke u tom silaznom putu bili su briljantni, ali loše izrađeni SD1 iz 1976., iznimno uspješna serija 200 temeljena na Hondi iz 1989. te model 75 – najbolji automobil u povijesti marke. Ime ipak živi dalje – kroz Land Rover i kineski Roewe, a vlasnik JLR-a Tata posjeduje i zaštitni znak Rover.

FOTO:  Rover 3500

Singer

Singer je 1905. prešao s bicikala na automobile, a predratni sportski model za Le Mans bio mu je najuspješniji. Glomazna i ružna limuzina SM1500 iz 1947. gurnula ga je u naručje Rootes grupe, gdje je živio kao preimenovan model sve do 1970. godine.

FOTO: Singer Nine Le Mans 1935.

Standard

Standard je od 1906. prodavao jeftine i bezizražajne automobile, a u sjećanju je ostao ponajprije po čudnim poslijeratnim Vanguardima koji su oponašali američki stil. Triumph je kupio 1945., a ime Standard napušteno je 1963. nakon preuzimanja od strane Leylanda.

FOTO: Standard Vanguard

Sunbeam

Sunbeam je bio prvi britanski automobil koji je pobijedio na Velikoj nagradi, i to 1923. godine. Bio je dio kombinata Sunbeam-Talbot-Darracq koji je Rootes preuzeo 1935., nakon čega je marka bila neaktivna sve do 1953.

Sunbeamovi modeli postali su blago sportski obojeni Rootesovi automobili, uključujući atraktivni Alpine. Posljednji put ime je upotrijebljeno na nesretnom Chrysler Sunbeamu 1981. godine.

FOTO: Sunbeam Alpine

Swift Motor Company

Tvrtka je izrasla iz Coventry Sewing Machine Companyja 1901. i isprva se razvijala sporo. Pravi zamah dobila je nakon Prvog svjetskog rata, no kao i mnogi drugi nije mogla parirati ekonomiji obujma kakvu su imali Austin, Morris i Ford. Posljednji model bio je Cadet, iz 1930. godine.

FOTO: Swift iz 1926.

Talbot

Talbot je bio anglo-francuski pothvat s početka 20. stoljeća koji je mijenjao vlasnike i partnere kao rukavice. Zamro je 1960., da bi ga Peugeot oživio 1978. na temelju raznih bivših Chrysler UK i Simca modela. Posljednji put ime Talbot upotrijebljeno je na dostavnom vozilu, 1992. godine.

FOTO: Talbot Samba

Triumph

Unatoč solidnim uspjesima u 1950-ima i 1960-ima s iznimno lijepim sportskim i putničkim modelima, Triumph su kasniji vlasnici iz British Leylanda postupno uništili. Neobični TR7 bio je posljednji model razvijen unutar same tvrtke.

Uslijedio je Triumph Acclaim iz 1981. temeljen na Hondi – automobil koji je razbjesnio vjerne Triumphove obožavatelje, ali se iskupio time što je bio prvi i jedini Triumph koji nije redovito otkazivao. Zaštitni znak Triumph Cars i danas je u vlasništvu BMW-a.