Grok objavljuje prvih sedam minuta svog AI-generiranog filma ‘Odyssey’

Tri mjeseca nakon što je Elon Musk najavio da će Grok objaviti cjelovečernji, „povijesno vjeran” film prema „Odiseji”, kompanija je izbacila svega sedam minuta materijala, koji sada naziva „prvom epizodom naše serije Odiseja”.

Musk je prethodno žestoko napao verziju „Odiseje” Christophera Nolana jer je Nolan u film angažirao nebijele i transrodne glumce. Nolan je na mnoge načine savršen antipod Musku — dok izvršni direktor SpaceX-a i Tesle veliča podatkovne centre u svemiru i bez prestanka objavljuje AI-generirani sadržaj, Nolan se opisuje kao „tehno-skeptik” te tvrdi da prije umjetne inteligencije nije vidio tehnologiju „koju je javnost tako potpuno odbacila”.

Nolanova „Odiseja” obiluje vizualnim efektima, no u prvom je redu trijumf praktične filmske izrade — snimanje se odvijalo u šest zemalja, a u produkciji su sudjelovali tisuće glumaca i članova ekipe. Nakon što je film izašao u srpnju, ostvario je izvanredan blagajnički uspjeh: IMAX projekcije rasprodane su na mjesece unaprijed, a film je već sada glavni favorit za sljedeću dodjelu Oscara.

Što se tiče Grokove verzije „Odiseje” (nastale u suradnji s Wonder Studiosom i redateljem Devom Walkerom) — možete je pogledati sami.

Moram priznati da nije toliko spektakularno ružna koliko sam očekivao, i svakako je dojmljivija od ostalih videa koje je Musk nedavno objavljivao. Da nisam znao o čemu se radi, u pojedinim bih trenucima možda pomislio da su to pravi glumci koji plove pravim morem. Ne mogu se izjasniti o povijesnoj točnosti, ali očito je da je bilo nužno ponešto prešutjeti — nitko, primjerice, ne govori starogrčkim. No svejedno, svi likovi imaju Muskov odobreni ten, a pripovjedač govori britanskim naglaskom koji će zvučati poznato svakome tko je igrao fantasy videoigre ili gledao generički hollywoodski ep u posljednjih 25 godina.

Ono čega u ovom materijalu nema ni traga jest osjećaj za umjetnost, inspiraciju ili ljudsku dimenziju. Pozadinska priča — izložena putem već spomenutog glasa s pratnje — traje naizgled vječno, da bi naposljetku ustupila mjesto jednom bradom obraslom licu za drugim, dok svako od njih izgovara ukočene replike zbog kojih Nolanov upitan dijalog („Naše brončano doba se urušava!”) zvuči poput Shakespearea.

Premda bi koji kadar možda mogao proći za uvjerljiv prikaz stvarnosti, isječak u cjelini ostavlja dojam potpune bezdušnosti — bez osjećaja za ritam i bez ikakvog razloga da gledatelju itko ili išta na ekranu postane važno. Nolanovoj „Odiseji” od gotovo tri sata nisam imao problema pratiti pažnju, dok sam kod Grokove verzije već na pola puta nestrpljivo provjeravao koliko je još ostalo. Da je bila uvodni filmić u videoigri, odavno bih pritisnuo „preskoči”.

Teško je zamisliti da bi ikoga zanimalo još sedam minuta ovoga, a kamoli cijeli film.