Modularna rešetka sklapa ostatke šumske rezidbe u sklonište nalik ziguratu
HUT-SPOT studija m²ft architects smješten je na rubu šume gdje vegetacija romagnskih brežuljaka u Italiji polako preuzima asfaltirano proplanište – nekadašnje teniško igralište napušteno već desetljećima. Paviljon stoji točno na granici dvaju svjetova s različitim logikama, na prijelazu između onoga što je čovjek izgradio i onoga što priroda postupno vraća sebi. Upravo na toj točki prijelaza paviljon pronalazi svoju svrhu: skuplja granje i suhe grane iz okolne šume i slaže ih u modularnu konstrukciju koja unutar pravokutnog okvira poprima oblik zigurat – slojevito gomilanje ostataka koje je istovremeno primitivno i suvremeno. Sam naziv nosi dvostruko značenje: ‘hotspot’ je pojam s ekološkim i tehnološkim konotacijama – označava mjesto visoke bioraznolikosti, ali i čvorište povezivosti; ‘hut’ pak priziva kolibu, osnovno sklonište koje ovdje nije namijenjeno samo ljudima, nego svakom obliku života koji traži zaklon.
Paviljon ta značenja spaja i prevodi u arhitektonsku sliku: čvorište, prototip koji se može prilagoditi i urbanim sredinama te funkcionirati kao malo žarište bioraznolikosti. Arhitektura počiva na kontrastu između ljudskog okvira i organskog sadržaja, između pravilnosti kvadratne rešetke i nepravilnosti rezanog granja, između umjetnih materijala (beton, stakloplastika, najlonske trake) i prirodnih elemenata. Modularne šupljine primaju grane ne samo kao reciklirani materijal, nego kao fragmente krajolika vraćene u šumski ciklus – opipljivo sjećanje na vegetaciju tog mjesta, svojevrsni izgrađeni isječak lokalnog podšumlja.
paviljon je postavljen na zemljanom proplanku na rubu guste šume | sve fotografije ©m²ft architects
HUT-SPOT kao zajedničko utočište za ljude i druge vrste
HUT-SPOT nije komad namještaja, već sklonište koje dijele različiti oblici života – uključujući ljude – u kontekstu fragmentacije staništa. Ne rješava taj problem, ali na maloj razini podupire mikrostaništa koja održavaju živima samu konstrukciju i njezinu okolinu. Granje i suhe grane hrane ekosustav koji se neprestano mijenja: gljive i bakterije pokreću njihovo raspadanje, pogodujući saproksilnim kukcima i usamljenim pčelama, koje pak privlače ptice, sitne sisavce i vodozemce prema poroznoj bazi paviljona. Središnje sjedalo zaokružuje tu zajednicu, nudeći dobrodošlicu ljudima koji su pozvani dijeliti s drugim vrstama iste potrebe – za zaklonom, povezanošću i promjenom.
Paviljon izrasta iz nerazriješene napetosti: želja za kontrolom prirode supostoji s odlukom da joj se prepusti prostor. Zbog toga ne stoji unutar šume, nego usred napuštenog teniškog igrališta – kao metafora te napetosti. Prostor za sjedenje postaje mjesto stanke i slušanja, odakle se promatra ekosustav u stalnom gibanju: drvo se mijenja, granje se slijeglje, mikroorganizmi se razmnožavaju, a kukci i ptice nastanjuju šupljine. Paviljon traje upravo zato što prihvaća promjenu. HUT-SPOT studija m²ft architects nalazi se na sjecištu arhitekture i krajolika, zaklona i procesa, gradnje i prirodne sukcesije. Istovremeno je sklonište od vanjskih uvjeta i prostor gostoprimstva za živa bića – sposoban zamisliti nove oblike bliskosti između ljudi i ne-ljudi, koji se mogu primijeniti i u urbanom kontekstu.
geometrijska drvena konstrukcija ističe se u kontrastu s okolnom vegetacijom
gornji dio paviljona naglašava konstruktivne detalje drvenog okvira
grane su složene u slojeve koji tvore zidove paviljona
prozirne ploče za krovni pokrov nadvisuju drveni okvir
Izvor: Designboom
Povezani članci
Šareni uljni slikarstva hvataju tihe scene svakodnevne Japana11.9.2026.
2.977 svjetala rekonstruiraju blizance iznad New Yorške luke 25 godina nakon 11. rujna10.9.2026.
četverostupanjska bijela platforma stoji kao kolektivni tron na zapadnom rubu Grčke9.9.2026.
Tangent podiže Porsche 911 za tri inča za chicagovski izgrađeni urbani safari8.9.2026.
