Kad god film dobro prođe na festivalu i osvoji publiku, distributer ga gotovo uvijek odmah pokupi. Prošlog vikenda uoči Dana rada, dobitnik Oscara Orlando von Einsiedel (“White Helmets”) bio je oduševljen kad je njegov dokumentarac “The Cycle of Love” oduševio publiku u Tellurideu. Isti se prijem ponovio i u Middleburgu te na nizu drugih festivala.
Film je dirljiva priča iz stvarnog života, gotovo nevjerojatna da bi bila izmišljena. Prati dalitskog crtača portreta (P.K. Mahanandia) koji 1977. provodi idiličan ljeto ljubavi u New Delhiju sa švedskom turisticom (Lotta von Schedvin), kojoj njegova niska kastinska pripadnost nije nimalo važna. Nakon što se ona vrati kući, zaljubljeni mladić prodaje sve što ima, kupuje bicikl i pedala gotovo 10.000 kilometara kako bi je pronašao. Usput se uzdržava razmjenjujući portrete koje crta za hranu. Ta biciklistička odiseja traje četiri mjeseca i tri tjedna.
Related Stories
Von Einsiedel je držao govor u Švedskoj na dodjeli Nobelove nagrade za mir kad su mu prišla dva mlada čovjeka, uručili mu knjigu i rekli: „Poznajemo vaš rad, a ovo je priča naših roditelja.” Neko je vrijeme knjiga stajala neotvorena, no kad ju je napokon uzeo u ruke, odmah je prepoznao filmski potencijal. Otišao je posjetiti P.K.-a i Lottu u njihovoj kući usred švedske šume. Na prvom susretu, P.K. — koji je tada imao srednje sedamdesete — stao je na glavu. „Odmah sam se zaljubio u njih,” rekao je von Einsiedel putem Zooma. „To su najotvoreniji, najtopliji i najdarežljiviji ljudi. Htio sam provesti sljedeće nekoliko godina uz njih i ispričati njihovu priču.”
Film, jedna od rijetkih nefiktivnih ljubavnih priča, koristi gotovo sve alate dokumentarnog filma kako bi priča zaživjela — osim umjetne inteligencije. Von Einsiedel je većinu ovog dugog cestovnog filma snimio u sedam tjedana u Indiji i Švedskoj, pri čemu je Indija poslužila kao zamjena za desetak različitih lokacija — uključujući Pakistan, Afganistan, Iran, Tursku, Bugarsku, Jugoslaviju, Njemačku i Austriju — duž tzv. „hipijevskog puta” od New Delhija do švedskog Boråsa.
Mala ekipa snimala je u teškim uvjetima — od Himalaje do pustinje u Rajasthanu i džungle u Odishi. Redatelj je angažirao glumca (Chirag Lobo) za ulogu mladog P.K.-a, no rekonstrukcije je snimao na način dokumentarca, stavljajući glumca u stvarne situacije s pravim ljudima u stvarnom vremenu.
„Ništa nije bilo napisano unaprijed,” rekao je von Einsiedel. „Sve dolazi od samih glumaca. Sve je improvizirano, a svi ostali koje srećemo usput — zajednice Afganistanaca, Iranaca i Turaka — pravi su ljudi. Svugdje kamo bismo stigli, pronašli bismo obične ljude, ujutro bismo ih odabrali na ulici i rekli svima: ‘Glumac rekonstruira putovanje od prije 50 godina. Biste li pristali da vam nacrta portret i malo porazgovara s vama?’ A onda bismo pustili kameru da snima. Velik dio glumčevog posla bio je slušati ljude kako govore o nadama, snovima, ljubavi i braku.”
Šarm P.K.-ovog pripovijedanja u zrelijim godinama jedan je od glavnih pokretača filma. „Ako netko treba nositi film na svojim leđima, mora imati karizmu i biti donekle pravi pripovijedač,” rekao je redatelj. „A P.K. toga ima u izobilju. To je jedan od ključnih razloga zašto je uopće preživio to putovanje — unatoč jezičnim i kulturnim barijerama, osvajao je svakoga koga bi sreo. Inspirirao je ljude, koji su ga htjeli zadržati kod sebe, vjerovali su u tu ljubavnu priču i željeli su mu pomoći da sigurno stigne na drugi kraj svijeta.”
Zašto je onda trebalo toliko vremena da film dođe do publike? Netflix, koji je distribuirao Oscarem nagrađeni kratki film “White Helmets” i dugometražni “Virunga”, nije bio na von Einsiedlovom popisu željenih distributera — redatelj je od početka inzistirao na kinoprikazivanju. No i mnogi etablirani kinodistributeri oprezni su zbog trenutačno deprimiranog tržišta dokumentarnih filmova.
„Tržište otkupa dokumentaraca već nekoliko godina nije u dobrom stanju, i to zbog dvostrukog udarca: pada prihoda na blagajnama i streaminga koji tvrdi da nitko ne gleda dokumentarce na njihovim platformama — osim onih o slavnim osobama, glazbi i true crimeu,” napisao je jedan iskusni distribucijski izvršni direktor u e-mailu. „Ako pogledate ljestvice američkih kinoblagajni za dokumentarce od 2023. do 2026., slika je prilično tužna. Nakon nekoliko glazbenih dokumentaraca, ‘Am I Racist’, ‘Melanie’ i pokojeg filma o napetim temama s Bliskog istoka — gotovo ništa. ‘Cookie Queens’ je dostigao 600 tisuća dolara, što je već bio pravi podvig.”
Oduševljeni prijem u Tellurideu dao je filmašima dovoljno samopouzdanja da se upuste u borbu za kinoprikazivanje. Von Einsiedel, britanski distributer i globalni prodajni agent Dogwoof te producenti uzeli su si vremena kako bi prikupili dovoljno sredstava za kinodistribuciju u Sjevernoj Americi putem servisnog distributera Variance. Film je rezerviran za prikazivanje diljem svijeta, no ostale premijere slijedit će nakon američke.
„Izazova ima,” rekao je von Einsiedel. „Odbili smo neke ponude jer smo htjeli izboriti kinoprikazivanje. Od samog početka osjećali smo da ovaj film treba doživjeti u kinu. To zahtijeva ogroman trud — proteklih 12 mjeseci od Telluridea proveli smo prikupljajući novac. Kao tim morali smo naučiti kako izgraditi pravu mrežu partnera i osigurati financiranje.”
Dylan Marchetti, predsjednik i osnivač Variancea, planira dugi kino-run koji počinje 28. kolovoza u njujorškom Angelici. Von Einsiedel će u New Yorku sudjelovati na Q&A projekcijama s iznenađujućim gostima, a potom slijede Los Angeles i San Francisco. U rujnu i listopadu film stiže u još 20 do 30 gradova, uključujući Boston i Seattle. „To je prekrasna, romantična, univerzalna priča,” rekao je Marchetti. „Tko je vidi, preporučit će je drugima. Kad kreneš s ovakvim filmom, usmena predaja sama se širi. Coolidge Corner otvorit će vrata Amherst Cinemi. Dat ćemo mu vremena i pustiti ljude da o njemu razgovaraju.”
Filmski tim angažirao je i iskusnog stručnjaka za Oscar kampanje Chrisa Alberta (nominiranog za Oscar za “Porcelain War”) te agenciju 42West kako bi film promovirali među glasačima u kategoriji dokumentarnog filma. Ako ga dovoljno ljudi vidi, ozbiljan je kandidat za Oscara.
„Ovaj film nadilazi politiku,” rekao je von Einsiedel. „Htio sam ispričati pozitivnu, radosnu priču. Karijeru sam proveo snimajući dokumentarce o temama koje smatram važnima i hitnima, i to će uvijek biti razlog za snimanje dokumentaraca. Ali zašto dokumentarci ne bi mogli govoriti o sreći i radosti? Ljubav je nešto oko čega se svi slažemo. Sve što nam treba jest ljubav.”
“The Cycle of Love” ulazi u kina u petak, 28. kolovoza u distribuciji Variance Filmsa.
Izvor: IndieWire
Povezani članci
Martha Stewart udružuje snage s Waymom u Ojaiju, naziva tradicionalne taksije “užasnim iskustvom” (ekskluzivno)27.8.2026.
Biramo koje serije će pobijediti i/ili bi trebale pobijediti na dodjeli Primetime Emmy nagrada 2026.26.8.2026.
Restaurirani filmovi Apichatponga Weerasethakula na prodaji u Veneciji26.8.2026.
Što očekivati u drugoj sezoni serije ‘Adults’: Ljubavni trokut, tajne i jedna od ‘Girls’12.8.2026.
