Razgovor o prošlosti i sadašnjosti “Duo” kao imena tehnološkog proizvoda

„Ultra ili Duo?” – pitanje koje je danima kružilo internetom još prije nego što je Apple uopće otvorio svoju konferenciju. Kako će se zvati preklopni iPhone? Spekulacije su bile svugdje, a i u našoj redakciji rasprava nije jenjavala.

Kad je novi izvršni direktor John Ternus mirnim glasom izgovorio „One more thing” – sve je stalo na svoje mjesto: iPhone Duo. Sve nagađanje odjednom je postalo suvišno. Zahvaljujući Appleu i Android proizvođačima, navikli smo se na nazive poput Pro, Max i Ultra, pa je Duo zvučao neočekivano, gotovo zbunjujuće. Mnogi su se osjećali pomalo razočarano – taj naziv nema onu „kraljevsku oštrinu” Ultre, nedostaje mu nekakva grandioznost. No, ako malo bolje razmislimo, Duo nije nikakva improvizacija. Zapravo je suprotno od onoga što većina misli. Zanimljiva činjenica: Apple je naziv „Duo” koristio još prije nego što je nastupilo novo tisućljeće. Mnogi se sjećaju MagSafe Duo punjača koji se pojavio 2020. godine uz iPhone 12.

A ako zaronimo još dublje u povijest, naći ćemo još starijeg pretka – PowerBook Duo laptop iz 1992. godine.

Kad pogledamo sve tri generacije zajedno, nameće se pitanje: je li Apple već prije desetljeća posijao sjeme za današnji trenutak? (Malo nategnuto, ali zabavno.) Naravno, nije bila riječ o namjernom planiranju. No, što dublje ulazimo u priče o tim proizvodima koji dijele isto ime kroz desetljeća, to jasnije vidimo da ih povezuje ista projektantska nit. Budući da je petak, posvetimo se pričama o tehnološkim proizvodima koji su nosili ime Duo.

Od PowerBook Dua do iPhone Dua

Godine 1992. Apple je predstavio PowerBook Duo – laptop koji bismo danas nazvali ultrabookom ili tankim i laganim prijenosnim računalom. Model PowerBook Duo 210 nije imao ugrađenu disketnu jedinicu, a broj priključaka sveden je na minimum, što je ukupnu težinu spustilo na oko 1,9 kilograma. Za tadašnje prijenosno računalo to je bila prava mala revolucija – Apple je htio da korisnici nose što manje tereta.

No, lagano računalo nužno znači i manje priključaka i funkcija – i tu nastaje problem: u redu, lako ga je ponijeti, ali što kad se vratiš u ured? Apple je za to imao rješenje: priključnu stanicu pod nazivom „Duo Dock”.

Povratak u ured izgledao je ovako: isključiš PowerBook, sklopiš ga i guraš u utor na prednjoj strani priključne stanice. Unutarnji električni mehanizam preuzima ostatak posla i automatski uspostavlja vezu. Pomalo podsjeća na ubacivanje videokasete u videorekorder – samo što se ovaj put „guta” cijelo prijenosno računalo.

Nakon spajanja, PowerBook je dobivao pristup vanjskom monitoru, tipkovnici, mišu, disketnoj jedinici, karticama za proširenje i opcionalnom tvrdom disku – sve što je potrebno za potpuno radno okruženje. Za PowerBook Duo, Duo je značio dva života jednog uređaja: vani je bio lagan i prenosiv laptop, a za stolom se pretvarao u punopravno stolno računalo. Datoteke i programi uvijek su bili sinkronizirani, bez obzira na to gdje si radio. U doba kad su osobna računala bila uglavnom glomazna i nepraktična, malo je koji proizvođač nudio nešto slično. I danas mnogi rade na isti način – nose laptop na sastanke, a u uredu ga priključe na periferiju i nastave bez prekida. Samo što je tadašnji Duo Dock imao puno više ritualnog šarma. Premotajmo sada na 2020. godinu i MagSafe Duo punjač koji je stigao uz iPhone 12.

Ovdje Duo označava par – mobitel i sat. Dvije podloge za punjenje, svaka sa svojom namjenom, a zajedno dijele jedno sklopivo kućište. Rastvoriš ga, na jednu stranu položiš iPhone, na drugu Apple Watch; kad završiš, sklopiš ga i imaš jedan kabel umjesto dva. Dva punjača u jednom – elegantno rješenje za organizaciju. U teoriji savršeno, u praksi s jednom zamjerkom. Problem s pohranom riješen je, ali punjenje je ostalo ograničeno. Vršna snaga punjenja iPhonea iznosila je svega 14 W, i to uz stroge uvjete napajanja. Kad je Apple Watch Series 7 dobio brzo punjenje, MagSafe Duo nije pratio taj korak – pa ga je Appleov vlastiti novi proizvod tiho ostavio za sobom.

A ovog tjedna, Duo je konačno dospjelo i u naziv iPhonea. Kod iPhone Dua, Duo označava dva oblika između kojih uređaj prelazi otvaranjem i zatvaranjem: sklopljen, vanjski zaslon pruža uobičajeno iskustvo korištenja mobitela; potpuno otvoren, unutarnji zaslon nudi dovoljno prostora za sadržaj velikog formata i prozore jedan uz drugi. Sklopljen, iPhone Duo ima vanjski zaslon od 5,4 inča; otvoren, razvija se u cjeloviti unutarnji zaslon od 7,6 inča. Apple je oba zaslona uskladio u omjeru stranica, pa se sadržaj proporcionalno skalira – prijelaz između otvorenog i zatvorenog stanja vizualno je gladak i prirodan.

Kad se uređaj otvori, podijeljeni zaslon omogućuje istovremeno pokretanje dviju aplikacija, a pojedine aplikacije mogu se otvoriti u dva prozora odjednom; omiljene kombinacije mogu se spremiti za brzi pristup. Vanjski i unutarnji zaslon mogu i surađivati: u načinu Duo Preview, kadar kamere prikazuje se na vanjskom zaslonu kako bi osoba koja se fotografira mogla vidjeti kompoziciju u stvarnom vremenu; Duo FaceTime omogućuje drugima da se pridruže pozivu putem vanjskog zaslona i kamere, bez gužvanja oko jednog ekrana. Da se uređaj zove Ultra, svi bi odmah tražili koje je vrhunske specifikacije dobio u odnosu na Pro Max. Naziv Duo odmah usmjerava pozornost na dva oblika uređaja i na sve mogućnosti koje donosi otvoreni veliki zaslon. Prije trideset i četiri godine, PowerBook Duo trebao je priključnu stanicu da bi prešao u drugo radno okruženje. Danas iPhone Duo cijelu tu transformaciju sažima u mali šarkirni mehanizam. Između njih nema izravnog tehnološkog nasljeđa, ali ideja – da se prenosivi uređaj po potrebi može proširiti – ostala je ista kroz trideset i četiri godine. I upravo tako Apple, putem iPhone Dua, daje svoj odgovor na pitanje što je preklopni pametni telefon. I jedan mali detalj za kraj: svaki Appleov proizvod koji je nosio naziv Duo – može se otvoriti i sklopiti.

Što je bilo s Duom kod drugih?

Kad se čuje Duo, mnogi prvo pomisle na onu zelenu pticu iz Duolinga…

Ostavimo tu pticu na miru i pogledajmo dva druga igrača: Microsoft i Google. Obojica su imali proizvode pod tim imenom, a njihovi putovi zanimljivo se isprepliću s onim što danas vidimo kod iPhonea. Krenimo od Microsoftovog Surface Dua. Microsoftova osnovna ideja bila je da dva zaslona rade svaki svoj posao, ali zajedno – da se produktivnost rada na dva monitora u potpunosti prenese u džepni uređaj.

Surface Duo, predstavljen 2020. godine, koristio je šarku koja se mogla zakrenuti za 360° i spajala dva zasebna tvrda zaslona u jednu cjelinu. Uređaj je radio na Androidu, a Microsoft je u tu dvoekransku arhitekturu ugradio cijeli paket Office i Outlook alata. Razmak između zaslona prirodno je dijelio sadržaj: u Outlooku bi lijevi zaslon prikazivao popis poruka, a desni otvorenu e-poštu s privicima – bez stalnog vraćanja unatrag. Osim toga, moglo se vezati dvije aplikacije u prečac i pokrenuti ih jednim dodirom, a u podržanim aplikacijama tekst i slike mogli su se povlačiti s jednog zaslona na drugi. Za sve koji su navikli raditi s dva monitora, Microsoftova logika bila je odmah razumljiva – pokušaj da se ta efikasnost stavi u džep.

Spoj između zaslona dobro je funkcionirao pri radu s dokumentima i e-poštom, ali čim bi se fotografija ili video raširili preko cijelog uređaja, pukotina je postajala neugoodno vidljiva – na kraju krajeva, to su bila dva odvojena zaslona, a ne jedan kontinuirani panel. Da bi ublažio taj jaz, Microsoft je uložio znatan trud u hardver. Boja i svjetlina oba zaslona pažljivo su usklađeni, dodir nije smio prekidati pri prelasku prsta preko spoja, a unutar šarke prolazili su posebno izrađeni fleksibilni kabeli za prijenos signala između zaslona. Matična ploča, baterija i senzori morali su biti raspoređeni iznova kako bi odgovarali dvoekranskoj konstrukciji. No ta istraživačka avantura nije imala sretan kraj. Ni prva ni druga generacija Surface Dua više ne prima ažuriranja sustava – nema novih verzija Androida, nema sigurnosnih zakrpa. Linija je tiho ugašena.

Gledajući sada višestruke prozore i kombinacije aplikacija na iPhone Duu, teško je ne osjetiti déjà vu. Apple je krenuo drukčijim putem: jedan kontinuirani fleksibilni unutarnji zaslon nosi prozore jedan uz drugi, a vanjski zaslon čuva klasično iskustvo mobitela kad je uređaj sklopljen. Isti naziv, dva potpuno različita pristupa. Hoće li višezadaćnost s više prozora zaista postati dio svakodnevne upotrebe – to ćemo znati tek kad uređaj dospije u ruke korisnika. I da – žao nam je što Surface Duo i Neo nisu dočekali bolje vrijeme (Apple je u međuvremenu preuzeo oba naziva…). No, s obzirom na to kako je Windows izgledao na mobilnim uređajima, teško je zamisliti da bi ishod bio drukčiji čak i danas. Sad prijeđimo na Googleov Duo. Kao samostalna aplikacija za videopozive, naziv Google Duo bio je intuitivan – označavao je dvije osobe na suprotnim krajevima poziva: bez obzira na to koji mobitel koristiš ili na kojoj mreži si, otvoriš istu aplikaciju i vidiš sugovornika licem u lice.

Aplikacija je pokrenuta 2016. godine i bila je namjerno jednostavna: videopozivi, podrška za jedan-na-jedan i grupne pozive, kompatibilnost s Androidom i iOSom, a poziv se mogao pokrenuti samo s brojem mobitela. Imala je i jedan topao, human detalj: Knock Knock. Još prije nego što sugovornik podigne slušalicu, mogao si vidjeti njegov živi video. U Googleovoj viziji, dolazni poziv trebao je biti poput prijatelja koji kuca na vrata – s toplinom i neposrednošću.

Google Duo bio je čisto softverski proizvod, ali tehnički iznimno dobro prilagođen različitim uređajima i mrežnim uvjetima: videopozivi su se uspostavljali stabilno bez obzira na razlike u hardveru ili nestabilnost veze. Aplikacija je automatski prilagođavala kvalitetu videa prema trenutnoj brzini interneta i bez problema prelazila između Wi-Fi mreže i mobilnih podataka kako poziv ne bi prekinuo. Tehnički impresivno – ali komercijalno neuspješno. Google Duo nikad nije postao mainstream, nije uspio istisnuti FaceTime ni Skype, a gledajući unatrag, jasno je zašto. I Google Duo i Google Allo – aplikacija za razmjenu poruka koja je stigla u isto vrijeme – bili su plod Googleove poznate interne kulture međusobnog natjecanja timova. Tko prati tehnologiju dulje, zna da Google voli pustiti više timova da rade na istom problemu, ponekad objavi samo jedan rezultat, a ponekad ti proizvodi koegzistiraju godinama. I još češće – ugasi onaj koji je bio popularniji. Ta praksa bila je posebno kaotična u kategoriji komunikacijskih aplikacija. Dok su Allo i Duo stizali uz veliku pompu, mnogi su se pitali je li Google zaboravio da već ima odličan adut: Hangouts. U tom trenutku Google je već imao najmanje četiri različita komunikacijska proizvoda, a Hangouts je bio najbliži sveobuhvatnom rješenju – integriran s Gmailom i ostatkom Googleovog ekosustava, dostupan na webu i mobitelu, s podrškom za klasične poruke, VoIP i videopozive. Umjesto da uredno ugasi stare alate, Google je lansirao Allo i Duo, pa je 2016. godine istovremeno održavao najmanje šest komunikacijskih proizvoda:

Godine 2022. Google je odlučio spojiti Duo s Google Meetom (da, napravio je još jedan…). I tako je Duo završio kao jedan od upečatljivijih naziva na Googleovom velikom groblju ugašenih proizvoda.

To su priče o „Duu” koje smo uspjeli skupiti – sigurno ima još proizvoda i tvrtki koje nismo spomenuli. Javite nam u komentarima koji vam je ostao u sjećanju. A kad iPhone Duo konačno dospije u naše ruke, jedva čekamo vidjeti što će nam taj veliki zaslon zapravo omogućiti.

Izvor: Ifanr

Povezani članci

Tennus odgovara na sve, taj CEO od Applea koji razumije tehnologiju je vratio se12.9.2026.Apple iPhone Duo ulazi na tržište sklopivih telefona: imaju li kineske marke još uvijek prednost?11.9.2026.Tvornica šećera objavljuje “Hard Candy Little Magic Max60”: 60W AVS dinamičko brzo punjenje, iPhone 18 Pro do 50% za 15 minuta11.9.2026.Na Bund konferenciji vidim nove mogućnosti zdravstvenog AI+ hardvera11.9.2026.