Sljedeći tekst izvadak je iz novog izdanja “IndieWire’s The Lead Up,” tjednog newslettera u kojemu urednik nagrade Awards Marcus Jones prati nagradno-sezonsku utrku, razgovara s ključnim osobama iza najzanimljivijih priča sezone i donosi prognoze o pobjednicima. Pretplatite se ovdje i primajte newsletter svaki tjedan u pretinac.
Prošli tjedan najveća vijest s ovogodišnjeg San Diego Comic Cona bilo je angažiranje trostrukog oskarovskog nominiranca Ryana Goslinga i dobitnika BAFTA nagrade za uzlaznu zvijezdu Davida Jonssona kao novih članova Marvelovog filmskog svemira — Gosling kao novi Ghost Rider, a Jonsson kao novi Black Panther. Ovog tjedna u kinima je “Spider-Man: Brand New Day,” film koji se može pohvaliti glumačkom postavom u kojoj su tri dobitnika Emmyja i jedan nominiran za Tonyja — svi pridruženi već etabliranoj franšiznoj ekipi predvođenoj još jednim dobitnikom BAFTA nagrade za uzlaznu zvijezdu i dvostrukim dobitnikom Emmyja.
I eto novog vala pritužbi kako “gubimo” naše najtalentiranije glumce u kandžama ugovora sa superherojskim franšizama. Ideja da je gluma u superherojskim filmovima nekako ispod časti proširila se čak i na nedavne razgovore o nagradama u kontekstu “The Odyssey”, gdje se kritika Hollandove glume — koja ga je isključila iz oskarskih razmatranja — uglavnom svodila na to da ga gledatelji ne mogu doživjeti drugačije nego kao Spider-Mana (premda, zanimljivo, većinu scena dijeli s bivšom Catwomanom i samim “The Batmanom”).
Kako se bližimo dvama desetljećima MCU-a, odnos između te Disneyeve filmske franšize i velikih nagradnih tijela neprestano se mijenja. Neki od glumaca koji su rano ušli u MCU, poput Roberta Downeyja Jr. i Marka Ruffala, od tada su osvojili prvog Oscara ili Emmyja.
Kako je filmski svemir rastao, sljedeći korak donijeli su oskarovski pobjednici poput Brie Larson i Mahershale Alija, koji su iskoristili zamah svojih akademijinih nagrada prihvativši uloge Captain Marvel odnosno Bladea. Oboje su ujedno primjer zvijezda kojima je potom bilo teško pronaći materijal koji bi dostigao razinu onog rada koji im je donio nagrade. (A Alijev “Blade” nikad nije ni ugledao svjetlo dana, unatoč godinama razvoja.)
Upravo taj aspekt franšiznog filmaštva čini glasoviti savjet Leonarda DiCaprija Timothéeu Chalametuu razumljivim: “Bez teških droga i bez superherojskih filmova.”
Prednost je, naravno, novac — i veća vjerojatnost da ćete biti lice filma koji postane megahit. No cijena je vremenski angažman i uvjerenje koje oskarovski glasači DiCaprijeva kova i dalje gaje: da prihvatiti takav posao znači prodati dušu. Iz toga proizlazi percepcija da je cijeli pothvat tek pohlepno grabljenje novca, koje nije vrijedno rizika od sramote ako film propadne kritički i/ili komercijalno.
No ono što mi se čini najironičnijim jest da mnogi od tih glumaca koji su postigli nagradno uspjehe i dosad su odolijevali sirenskom pozivu Kevina Feigea — njihov dobar ukus pri odabiru projekata (recimo: niskoproračunski indie filmovi) često je djelomično financiran nekim kombinacijama ugovora s modnim kućama, kozmetičkim brendovima, parfemima i/ili satovima.
Iako bi se moglo reći da mu je “Dune” zapravo superherojska franšiza (ili čak, ne daj bože, “Wonka”), Timothée Chalamet 2023. potpisao je unosni ugovor kao lice Bleu de Chanela. Naslijedio ga je kolega oskarovski nominanac iz 2026. Jacob Elordi, koji je također surađivao s luksuznim brendovima poput Bottega Venete i Tag Heuera. Kroz godine su i glumice poput Jennifer Lawrence i Kristen Stewart imale ugovore s modnim kućama — Lawrence s Diorom, Stewart s Chanelom — što im je donijelo veću slobodu pri odabiru glumačkih uloga.
Jonathan Anderson, novopostavljeni kreativni direktor Christian Diora (koji je ujedno bio kostimograf na nekoliko projekata oskarovski nominiranog redatelja Luce Guadagnina), skuplja perspektivne mlade talente kao Pokémone — regrutirao je Gretu Lee, Josha O’Connora, Miu Goth i oskarovsku pobjednicu Mikey Madison kao ambasadore brenda.
Rekao bih da je reklamiranje brendova u vlasništvu milijardera — iz konglomerata LVMH i Kering, brendova koje si većina njihovih obožavatelja ne može priuštiti — zapravo veći kapitalistički pothvat nego što je gluma u blockbusteru.
Da, svi žele biti dio projekata koji djeluju prestižno, ali prestiž često ne plaća dobro, a novac potreban za održavanje imidža “bankabilne zvijezde” mora negdje doći od.
Kao što je glumica iz serija “Euphoria,” “Mile End Kicks” i filma “Faces of Death” Barbie Ferreira, koja surađuje s brendovima poput Levi’sa, obuće Havaianas, Gapa, Summer Fridaysa i lifestyle brenda For Your Soul, ranije ove godine rekla za IndieWire: “Brendovski ugovori omogućuju mi da radim filmove koje želim raditi. Zahvaljujući njima mogu biti glumica kakva želim biti. Bez tih ugovora morala bih prihvaćati uloge u koje ne vjerujem i koje mi se ne sviđaju, samo da platim račune. Mnogima je jako teško preživjeti samo od glume — čak i onima koje svi znamo i volimo i koje stalno viđamo. Industrija više nije kakva je nekad bila.”
Ona koja je najvještije iskoristila i brendovska partnerstva i blockbuster uloge jest Ferreirina kolegica iz “Euphorije” Zendaya. Dok je bivša Disney Channel zvijezda prelazila na zrelije uloge, ona i njezin stilist Law Roach koristili su njezine nastupe na crvenom tepihu za izgradnju profila. Već 2017. imala je kombinaciju “Spider-Man: Homecoming” i “The Greatest Showman” kao odskočnu dasku za filmsku karijeru. Ubrzo je uslijedila “Euphoria,” koja ju je naposljetku učinila najmlađom dvostrukom dobitvnicom glumačkog Emmyja.
Moglo bi se reći da primjenjuje formulu “jedan za mene, jedan za njih” — prihvaćajući sporedne uloge u franšizi “Dune” i “The Odyssey,” koje su obje zaradile stotine milijuna dolara na blagajnama. A kad dođe red da preuzme glavnu ulogu, zvijezda obično poseže za smjelijim izborima, poput “Challengersa” ili “The Drame.”
Ti filmovi ne samo da joj donose indie kredibilitet, nego dokazuju da ima dovoljno zvjezdane moći da “rizičniji” film odvede do 100 milijuna dolara zarade. Pritom njezina partnerstva s brendovima poput On, Louis Vuitton i Bulgari nadopunjuju pristup “method dressinga” koji ona i Roach primjenjuju na promotivnim nastupima, stvarajući viralne modne trenutke koji pak pomažu u promociji njezinih filmova.
Zvijezde koje nisu uspjele probiti se u luksuzni ekosustav često se okreću poduzetništvu. Miles Teller, primjerice, vjerojatno je zaradio milijune prodajom udjela u Finnish Long Drinku, Glen Powell ima vlastiti brend začina i grickalica, a Hollandova bezalkoholna pića Bero pojavljuju se u kameo ulozi u “Spider-Man: Brand New Day.” Čak je i Chalamet pristao snimiti reklamu za platformu za predviđanja Kalshi u sjaju pobjede njegovih voljenih New York Knicksa na NBA prvenstvu.
Na kraju krajeva, filmska industrija nije u stanju u kojemu honorar za glavnu ulogu u velikom blockbusteru može financirati projekt iz srca, usmjeren prema nagradama. Stoga, uz sav rizik od toga da zvučim kao zagovornik superherojskih filmova, pitam: zašto je reklamiranje brendova u očima nekih nagradnih glasača uglednije od — snimanja više filmova, ma koliko bili široke publike?
Štoviše, danas su oba izvora prihoda potrebna da bi se netko etablirao kao bankabilna zvijezda. Nije bila iznenađenje što je vijest o Jonssonu kao novom “Black Pantheru” stigla gotovo istovremeno s objavom da je britanski glumac postao ambasador brenda Loewe — još jednog LVMH brenda.
Što se tiče mogućnosti za nagradno priznanje, Jonssonu predstoji dugo očekivani “Scandalous!,” u kojemu treba utjeloviti Sammyja Davisa Jr. nasuprot Emmy-nominiranoj ambasadorici brenda Armani Sydney Sweeney kao Kim Novak, a sve to pod redateljevom palicom oskarovski nominiranog i Emmy-nagrađenog ambasadora Valentina, Colmana Dominga.
Podsjetnik: moja adresa e-pošte je majones@indiewire.com ako želite podijeliti povratne informacije.
Izvor: IndieWire








