Vaša kolekcija CD-ova i Blu-Ray diskova neće trajati zauvijek

Svaki kolekcionar Blu-rayeva ili CD-ova ima svoju priču o tome kako je sve počelo. Moja uključuje kišni petkov večer, dvije kante kokica Orville Redenbacher i uzaludno traženje Smithovog filma Dogma. Od tada se neprestano borim kako bih svoju filmsku kolekciju zaštitio od hirova multinacionalnih korporacija poput Amazona i Netflixa. Ako ste se i sami našli u sličnoj situaciji, vrijedi znati sljedeće: gomilanje fizičkih medija možda nije tako pouzdano rješenje kao što ste mislili, posebno ako ne poduzmete odgovarajuće mjere opreza. Možda se čini očitim da CD-ovi neće vječno trajati ako ih ne čuvate kako treba, no mnogi korisnici uopće nisu svjesni uvjeta koji mogu oštetiti njihovu kolekciju.

Jedna od najvećih prijetnji kolekciji medija jest pojava poznata kao truljenje diskova. Iako naziv zvuči kao neka egzotična bolest iz amazonske prašume, radi se o fenomenu koji može ozbiljno ugroziti integritet vaše kolekcije. Truljenje diskova pogađa CD-ove, Blu-rayeve i DVD-ove podjednako – do njega dolazi kada okolišni čimbenici oštete reflektivnu stranu kompaktnih diskova. Mrlje, rupice i promjene boje na tom reflektivnom sloju mogu oštetiti podatke na disku i učiniti ga nečitljivim.

Prije nego što prijeđemo na uzroke truljenja diskova, važno je napomenuti da je ta pojava relativno rijetka. Ipak, korisnici bi trebali biti upoznati s rizicima, znakovima upozorenja i načinima zaštite diskova. Iako se ova „bolest” ne širi s diska na disk, vlasnici koji primijete prve znakove korozije trebali bi odmah reagirati kako bi spasili svoju kolekciju.

Do truljenja diskova dolazi kada zaštitni slojevi CD-a prestanu štititi sadržaj od vanjskih utjecaja. Jedan od takvih procesa je oksidacija – kisik reagira s aluminijem u disku, zbog čega se na površini pojavljuje brončana boja. Ostali karakteristični znakovi uključuju sitne rupice, oštećene rubove ili mutne mrlje po površini. Truljenje diskova, međutim, nije uvijek vidljivo golim okom i ponekad se otkrije tek kada disk prestane ispravno raditi.

Pojava se najčešće ubrzava zbog nepravilnog čuvanja – prekomjerna izloženost ekstremnim temperaturama, vlazi i izravnoj sunčevoj svjetlosti oštećuje reflektivni sloj diska i pokreće kemijske reakcije koje ga razaraju. Primjerice, jaka hladnoća može uzrokovati kondenzaciju vlage unutar diska i izložiti reflektivni sloj nepovoljnim uvjetima. Visoka vlažnost, s druge strane, može omekšati ljepilo koje drži disk na okupu, što dovodi do raslojavanje.

Rizik od truljenja veći je kod jeftinijih proizvoda. Diskovi lošije kvalitete skloniji su propadanju i teže podnose nepovoljne uvjete. Oštećene kutije također mogu biti problem, osobito kod DVD-ova. Laserdiskovi pak imaju vlastiti oblik degradacije – njihovi aluminijski slojevi oksidiraju pod utjecajem vlastitih ljepila, što dovodi do pucanja diskova, trzanja slike i lošeg zvuka. Tvrtka MCA DiscoVision posebno je poznata po ovoj vrsti problema.

Nažalost, ne postoji točno određen rok kada bi do oštećenja moglo doći. Prema Sonyjevim podacima, pravilno pohranjen DVD trebao bi trajati između 30 i 100 godina. Ipak, poznat je slučaj u kojemu su DVD-ovi tvrtke Warner Bros. počeli propadati manje od 20 godina nakon izdavanja. U većini slučajeva, truljenje CD-ova postaje problem tek nakon dugogodišnjeg nepravilnog čuvanja. Koliko će do oštećenja doći ovisi o kvaliteti diska i uvjetima u kojima se čuva.

Truljenje diskova nije neizbježno – stručnjaci savjetuju entuzijastima da dobro razmisle kako i gdje čuvaju svoju kolekciju. Pronalaženje idealnih uvjeta pohrane može biti zahtjevno i ovisi o vrsti diska, no postoji nekoliko općih mjera opreza koje mogu zaštititi kolekciju od nepotrebnih oštećenja.

Diskove čuvajte u hladnim, dobro prozračenim prostorijama, dalje od izravne sunčeve svjetlosti. Držanje diskova u originalnim kutijama pomaže smanjiti izloženost štetnim utjecajima. Neki entuzijasti preporučuju da se knjižice i drugi papirnati materijali pohrane u posebnu navlaku izvana, jer papir može s vremenom stvarati vlagu na disku – no taj je problem manji i za većinu korisnika neće imati značajnijeg učinka. Važno je napomenuti da oblik police za pohranu nije presudan – ni vertikalno ni horizontalno odlaganje diskova nema mjerljivog utjecaja na truljenje. Hermetički zatvorene kutije mogu smanjiti izloženost nečistoćama, ali neće zaštititi disk od topline ni svjetlosti, a mogu čak i pogoršati problem s vlagom.

Nastojte izbjeći nagle promjene temperature. Ako disk trebate premjestiti iz jednog ekstremnog okruženja u drugo, učinite to postupno. Kao i kod vinilnih ploča, nagle temperaturne promjene mogu uzrokovati pukotine ili druga oštećenja zaštitnih slojeva. Ostavite disk u originalnoj ambalaži dok se ne prilagodi novoj temperaturi – to može znatno smanjiti rizik od oštećenja.

Ako sumnjate da vaša kolekcija počinje propadati, postoji nekoliko koraka koje možete poduzeti kako biste pokušali spasiti sadržaj. Potražite softver za oporavak podataka s oštećenih CD-ova ili tvrtke koje se specijaliziraju za tu vrstu usluga. Izrada dodatnih kopija također može smanjiti rizik od gubitka sadržaja. Naravno, zakoni o autorskim pravima zabranjuju izradu kopija Blu-ray filmova za osobnu upotrebu, ali pohrana kućnih videozapisa i fotografija na više mjesta uvijek je preporučljiva. Redovito čišćenje diskova, pak, pomaže u uklanjanju prašine, prljavštine i drugih čimbenika koji mogu oštetiti kolekciju.

Ukupno gledano, truljenje diskova vjerojatno nije nešto zbog čega biste trebali gubiti san. Ogrebotine su daleko češći i opasniji neprijatelj vaše kolekcije. Ipak, pridržavanje osnovnih pravila pohrane može smanjiti rizike i pomoći vam da kolekciju sačuvate što dulje.