Žabe, daždevnjaci, sitne ribe poput gavčica i trogljana, vretenci, vodeni skakavci i vodeni puževi – samo su neke od stotina životinjskih vrsta koje obitavaju u britanskim ribnjacima i barama, zajedno s raznovrsnim močvarnim biljkama, od kojih su neke ugrožene. Iako male vodene površine cijene i hobisti i znanstvenici, zakonska im je zaštita začuđujuće slaba – čak i u vrijeme kada je zagađenost rijeka, jezera i obalnih voda u središtu pozornosti ekologa.
Očekuje se da će novi zakon o čistoj vodi uskoro promijeniti to stanje i okončati institucionalno zanemarivanje ribnjaka i bara. Dok projekti obnove divljine dovode do ponovnog otkrivanja starih, zaboravljenih vodenih površina i nastanka novih, a građani se potiču da urede i male bare u vlastitim vrtovima, organizacije poput specijalizirane Freshwater Habitats Trust upozoravaju na sve veći broj međunarodnih istraživanja koja potvrđuju ekološku važnost tih staništa. Godine 1996. prvo nacionalno istraživanje te vrste procjenilo je da u Britaniji postoji 228.900 ribnjaka i bara. Trideset godina kasnije pravo je vrijeme da im se prizna viši stupanj zaštite.
Nestajanje bara dio je šire priče o devastaciji britanskih vodotoka uzrokovanoj intenzivnom poljoprivredom, građevinskim razvojem, zagađenjem i neadekvatnim upravljanjem otpadnim vodama. Lokalno istraživanje u Leicestershireu pokazalo je prosječan godišnji gubitak od 1% vrsta kroz 15 godina. No za razliku od rijeka, od kojih su mnoge nestale pod zemljom kada su ih Viktorijanci kanalizirali, otprilike dvije trećine starih bara u Engleskoj i Walesu potpuno je nestalo – isušivanjem ili zatrpavanjem radi proširenja obradivog zemljišta. Kada su konje zamijenili traktori, pogrešno se zaključilo da te vodene površine više nisu potrebne.
U mjeri u kojoj su bare uopće bile zakonski zaštićene, to je uglavnom bila zasluga velikog vodenjaka – vrste zaštićene od 1981. godine, koja ne može preživjeti u rijekama s većim ribama. Ti rijetki vodozemci čak su stekli sumnjivnu čast postati simbolom pretjerane birokracije: Angela Rayner, ministrica stanovanja i lokalne samouprave, jedna je od visokih dužnosnika koji su tvrdili da propisi previše idu u korist divljim životinjama nauštrb ljudskih potreba.
Nedavno je i Rachel Reeves, tada još kancelarka, kritizirala slučaj u Sussexu u kojemu je izgradnja bila odgođena zbog zabrinutosti za drugu slatkovodnu vrstu – malog vrtložnog puža. Iako je opravdano da propisi štite pojedine vrste, šira vrijednost bara leži u njihovu doprinosu ukupnoj bioraznolikosti.
Sve veće vrućine i suše, kao i pritisak koji vrše na prirodne sustave, čine prisutnost vode u krajoliku sve važnijom. Ministri bi trebali prihvatiti pozive da se ciljevi za obnovu bara uvrste u planove upravljanja za svih 10 riječnih slivova u Engleskoj. Osim toga, trebalo bi postaviti ambicioznije ciljeve i za određeni broj potoka, rijeka i jezera – konkretno, cilj postizanja visokog ekološkog statusa.
U usporedbi s problemima oko vodoopskrbnih tvrtki, otpadnih voda i zagađenja s cesta i poljoprivrednih površina, bare i potoci možda zvuče nevažno. No Odbor za klimatske promjene i drugi stručnjaci dosljedno naglašavaju važnost obnove prirode – a jedna od posebnih prednosti malih vodenih površina jest brzina kojom se mogu obnoviti uz pažljivo upravljanje. Ono što je dobro za vodenjake i puževe moglo bi biti dobro i za političare i građane.
-
Imate li mišljenje o temama iz ovog članka? Ako želite poslati odgovor od najviše 300 riječi e-poštom, koji će biti razmatran za objavu u našoj rubrici pisama čitatelja, molimo kliknite ovdje.
Izvor: The Guardian
Povezani članci
Jackery dodaje mogućnosti i proširivost novoj prijenosnoj bateriji HomePower 1000 Plus v21.9.2026.
Trumpova administracija navodno nastoji predati dio zemljišta Yosemitea privatnom investitoru – izvješće31.8.2026.
Hyundai se kladi na električna vozila s produženim dosegom30.8.2026.
Klimatska obveza Guardiana 202629.8.2026.
