Kako nastaju objektivi: posjet pogonu Okaya tvrtke OM Digital Solutions u Japanu

Fotografirati znam, ali kad me netko pita kako se izrađuje leća u mojem fotoaparatu, o tome znam puno manje. Posjet pogonu Okaya u Japanu i istraživanje koje je uslijedilo razjasnili su mi nešto što dotad nikad nisam dobro razumio. Htio sam shvatiti kako nastaje staklo unutar objektiva, kako se pripremaju alati kojima se to staklo obrađuje i kako ljudi svladavaju taj posao.

Upoznavanje s pogonom Okaya

Riječ je o pogonu Okaya tvrtke OM Digital Solutions u prefekturi Nagano u Japanu. Novih je informacija bilo toliko da me sve skupa prilično preplavilo, pa mi je dosta toga promaklo dok smo išli od postaje do postaje. Srećom, razgovori s predstavnicima OM SYSTEM-a nakon posjeta i vlastito istraživanje pomogli su mi popuniti praznine.

Okaya je prvi japanski pogon za proizvodnju optičkih leća tvrtke OM Digital Solutions, koja stoji iza marke OM SYSTEM. Otvoren je 2025. godine i ima dvostruku ulogu. U njemu se proizvode leće koje se izrađuju u malim serijama, ali u mnogo različitih izvedbi, a ujedno služi i kao pilot-tvornica, mjesto na kojem se razvijaju i provjeravaju proizvodni postupci za tehnički zahtjevne nove objektive prije nego što oni uđu u veću proizvodnju.

Pogon blisko surađuje s timom za optički dizajn u sjedištu tvrtke u Hachiojiju u Tokiju. Osmisliti objektiv i razraditi način njegove izrade dva su različita posla za koja su potrebna različita stručna znanja. Inženjeri u Okayi bave se ovim drugim: dizajn pretvaraju u proizvodni proces koji doista funkcionira.

Masovna proizvodnja odvija se u tvornici tvrtke u Vijetnamu. Prije nego što se ondje pokrene proizvodna linija za novi objektiv, u Okayi se provjeravaju proizvodna tehnologija, proizvodni postupci i metode rada koji će se primjenjivati. Cilj je sve to najprije razraditi u Japanu kako bi proizvodnja u Vijetnamu bila učinkovitija, a kvaliteta ujednačena.

Sve počinje od pojedinačnog optičkog elementa, jednog od mnogih komada stakla u objektivu. Objektiv M.Zuiko Digital ED 40-150mm F2.8 PRO marke OM SYSTEM, primjerice, ima 16 takvih elemenata. Prije sastavljanja objektiva svaki od tih komada stakla mora dobiti pravilnu zakrivljenost i glatku površinu.

Kako staklo dobiva pravi oblik

Staklo može biti prozirno i izgledati savršeno, a ipak lomiti svjetlost na pogrešan način. Leća lomi svjetlost kako bi fokusirala sliku na senzor fotoaparata. Svjetlost iz svake točke prizora mora se sabrati u odgovarajućoj točki na senzoru, a zakrivljenost stakla pomaže je usmjeriti onamo. Ako zakrivljenost nije ispravna, svjetlost se može raspršiti oko predviđene točke, pa sitni detalji izgledaju mutno.

Postupak koji nam je OM SYSTEM pokazao u pogonu Okaya počinje brušenjem, kojim se sa stakla postupno skida materijal dok ne dobije osnovnu zakrivljenost. Finijim brušenjem oblik se zatim dodatno korigira. Slijedi poliranje, kojim se skida još materijala kako bi površina postala dovoljno glatka i precizna.

I sam sam se malo okušao u tome. Na radionici u Okayi pokušao sam polirati leću, što je uključivalo i njezino postavljanje u držač te skidanje nakon poliranja. Činilo se jednostavno. A onda sam zbog male pogreške pri postavljanju okrhnuo leću. To mi je bilo dovoljno da shvatim koliko je postupak osjetljiv i koliko pažnje i preciznosti zahtijeva.

Staklo golim okom može izgledati prozirno i glatko, a ipak imati nedostatke koji utječu na fotografiju. Sitne ogrebotine, izbočine i udubine ili površina koja tek malo odstupa od zamišljenog oblika mogu raspršiti svjetlost u smjerovima kojima ne bi smjela ići. To može uzrokovati odbljeske (flare), odnosno zamućenja ili svijetle mrlje koje zalutala svjetlost ostavlja na slici, te smanjiti kontrast, zbog čega slika izgleda plošnije.

Ako površina ne odgovara projektiranom obliku, svjetlost se neće lomiti i sabirati onako kako su zamislili projektanti. Zato poliranje ima dvostruku zadaću: površina mora biti bez ogrebotina, a projektirani oblik mora se postići s točnošću od nekoliko nanometara, odnosno milijarditih dijelova metra. Inženjeri staklo provjeravaju nizom mjernih instrumenata, ali se pri finim korekcijama svake leće oslanjaju i na vlastito iskustvo i vještinu.

Zatim sve to moraju ponoviti na sljedećem komadu stakla, pa na onom nakon njega. Čak i mala razlika među pojedinim lećama može promijeniti put svjetlosti kroz gotov objektiv i utjecati na kvalitetu slike.

Svaki stakleni element mora biti i precizno smješten unutar objektiva. Zamisli da ga umećeš u držač: može savršeno pristajati, a da zakrivljene plohe koje lome svjetlost ipak budu malo pomaknute od središta. Takva neusklađenost može usmjeriti svjetlost na pogrešno mjesto. Proizvodni korak koji se zove centriranje ispravlja to odstupanje prije sastavljanja.

Za fotografiju su važni i pravilna zakrivljenost i pravilan položaj stakla. Čak i kad je slika ispravno izoštrena, zbog pogrešaka u obliku ili poravnanju stakla fini detalji mogu ostati neoštri.

Priprema alata

Čak i alate kojima se OM Digital Solutions služi u pogonu Okaya treba pripremiti prije nego što se njima počne obrađivati staklo. Riječ je o dijelovima koji se ugrađuju u strojeve za brušenje i poliranje optičkih elemenata. Glatke i precizno izrađene površine moraju imati i alati kojima inženjeri obrađuju staklo.

Jedan od tih alata ima malu, okruglu plohu koja dodiruje staklo. Da bi ga pripremio, inženjer se služi drugim alatom: diskom na kraju drške. Disk prislanja uz plohu prvog alata i tako istodobno polira obje površine.

Točnost alata utječe na točnost površine koju on oblikuje na staklu.

Iznenadilo me da se neki alati još uvijek pripremaju ručno. Kad sam vidio koliko je preciznosti potrebno, bolje sam shvatio s koliko pažnje inženjeri pristupaju pripremi alata i izradi leća. U Okayi sam gledao iskusne inženjere kako rade rame uz rame s mlađim kolegama i prenose im svoje vještine. Obje su generacije s oduševljenjem i ponosom pokazivale kako u svojem pogonu izrađuju leće.

Učiti jedni od drugih

Ta međugeneracijska razmjena važan je dio načina na koji se vještine razvijene u pogonu Okaya prenose dalje. Kako kažu u OM Digital Solutionsu, pitanja mlađih inženjera potiču i one iskusnije da neprestano usavršavaju vlastite vještine. Dok sam ih promatrao pri radu, vidio sam kako objašnjavanje dobro poznatog zadatka nekomu drugom može potaknuti čovjeka da pažljivije promisli o vlastitom načinu rada.

Obuka se temelji na modelu naukovanja, a smjernice i savjeti daju se izravno tijekom proizvodnje, primjerice pri poliranju. Dio je izazova prenijeti znanje koje proizlazi iz iskustva i koje je teško pretočiti u pisane upute.

Imajući na umu mlađe inženjere, tvrtka istražuje i druge načine prenošenja vještina i prosudbe koje je teško zabilježiti u pisanom obliku.

Osim proizvodnih vještina, u OM Digital Solutionsu žele da iskusni inženjeri prenesu i svoj način razmišljanja o poslu.

Kad bih nekom drugom fotografu objašnjavao svoju fotografiju, htio bih mu reći zašto sam zbog dubinske oštrine odabrao baš taj otvor blende ili zašto sam izoštrio upravo taj dio prizora. Razumijevanje tih odluka moglo bi mu pomoći da lakše odlučuje kad snima vlastite fotografije. Isto tako, kad mlađi inženjeri znaju zašto se neki proizvodni korak izvodi na određeni način, lakše odlučuju što zadržati, a što unaprijediti. Na tom iskustvu mogu graditi i poboljšavati i način izrade leća i same leće.

Kako proces učiniti ponovljivim

Kad fotograf kupi objektiv, očekuje da će biti jednako dobar kao i svi ostali primjerci tog modela. To ovisi o tome mogu li se njegove komponente uvijek iznova izrađivati jednako precizno.

U Okayi inženjeri testiraju rane inačice optičkih komponenti za nove proizvode. Provjeravaju i nove proizvodne metode kako bi utvrdili jesu li prikladne za izradu leća u većim količinama. Kad se te metode potvrde, mogu se prenijeti u tvornicu u Vijetnamu.

To uključuje i posve rutinske poslove poput umetanja dijelova u strojeve i njihova vađenja. Takve se ponavljajuće radnje automatiziraju kako bi se poboljšale kvaliteta i učinkovitost proizvodnje.

Suradnja dvaju pogona nastavlja se i dugo nakon početka proizvodnje. Ako se tijekom provjere procesa masovne proizvodnje u vijetnamskoj tvornici pojavi problem, tim u Okayi može ga namjerno reproducirati. Kad problem ponovno izazovu u kontroliranim uvjetima, inženjeri mogu analizirati što je pošlo po zlu, otkriti njegov pravi uzrok i pronaći rješenje. Svakim takvim krugom razmjene visoko specijalizirano znanje pretvara se u proces koji tvornica može ponavljati uz jednaku kvalitetu, leću za lećom.

Što sam ponio iz Okaye

Upoznavanje s pogonom Okaya tvrtke OM Digital Solutions pomoglo mi je razumjeti rad, strast i predanost koji stoje iza izrade njihovih leća. Nikad nisam previše razmišljao o tom procesu i, priznajem, pretpostavljao sam da je jednostavniji nego što doista jest. Ručna priprema alata dobar je primjer. Kad sam shvatio kako točnost alata utječe na staklo koje se njime obrađuje, postalo mi je jasno zašto ta priprema traži toliko pažnje.

Posjet mi je pokazao i koliko ozbiljno tvrtka shvaća kvalitetu. Gotovo svaki korak s kojim sam se upoznao, od mjerenja polirane površine do namjernog ponovnog izazivanja problema iz vijetnamske tvornice, postoji kako bi se osiguralo da objektiv radi onako kako je zamišljen – i da jednako tako radi i sljedeći primjerak.

Kad sam bolje upoznao taj posao, počeo sam više poštovati inženjere koji su nam ga pokazali, ali i iskustvo koje prenose mlađim kolegama. Kao putopisni fotograf često sam svoju opremu uzimao zdravo za gotovo. Sada bolje znam što sve stoji iza izrade objektiva i puno više cijenim leće koje mi posljednjih 15 godina pomažu bilježiti svijet.