Iz izdanja Car and Driver za rujan/listopad 2026.
Negdje sredinom devedesetih, u drugoj godini fakulteta, prijatelj me pozvao da proljetne praznike provedem kod njegova ujaka i tetke na Floridi. „Ujak mi je auto-manijak”, rekao mi je, ali nisam bio ni blizu spreman za prizor koji me dočekao kad su se garažna vrata otvorila: Ferrari 512TR, Bentley Turbo R, tri Lamborghinija (Diablo, Countach, LM002), BMW 850CSi i Porsche 911 Turbo 3.6. Pravi dragulj zbirke, onaj čiji je vlasničkim papirima bio uokviren i obješen na zid, bio je Ferrari F40 — prvi primjerak uvezen u Sjedinjene Države. Ujak me poveo u vožnju koja mi je ostala u sjećanju do najsitnijeg detalja: pogled na Dodge Caravan ispred nas u prometu s razine branika, kako je posve opušteno skrenuo lijevo na ulaz na autocestu pri 80 km/h, pa ubrzanje kroz treću brzinu i prelazak 160 km/h dok su turbopunjači šumili iza naših glava. Nekoliko dana kasnije otišli smo u Disney World, a Space Mountain nije mi ni do koljena dosezao onom vožnjom na F40-u.
Nažalost, vlasnik te impresivne zbirke preminuo je prije desetak godina. Njegov sin, kojeg ću zvati Nate, preuzeo je skrbništvo nad automobilima. Nate nije njegovo pravo ime — ima F40 vlasnika koji ne moraju svima neprestano nabijati na nos da imaju F40. Hej, jesam li vam već pričao o onoj vožnji u F40-u?
Nate je postupno prodao većinu očevih automobila, ali zadržao je F40 i dva Porschea — 911 Turbo iz generacije 997 i GT2. Porscheima vozi redovito, kao što se i radi s 911-icama. S Ferrarijem je bila sasvim druga priča. F40 nije automobil koji ne zahtijeva puno pažnje — naprotiv, on je gotovo isključivo servisiranje. Auto je proveo mjesece kod jednog servisera, potom mjesece kod drugog, dok su pokušavali dovesti V8 od 2,9 litara i 478 KS u red. Nate je u međuvremenu gledao vlastiti automobil na profilima servisera na društvenim mrežama i skupljao račune. „Jedan serviser me nazvao i rekao da mu treba određeni laptop za dijagnostiku, a jedini koji su pronašli bio je u Japanu s izbornikom na japanskom”, prisjeća se Nate. „Rekao je da mi neće naplatiti laptop, ali da će morati naplatiti prijevod.”
Nakon otprilike 50.000 dolara računa i više od godinu dana bez automobila, Nate je došao do teškog zaključka: F40 mu ne donosi zadovoljstvo. „Najbolja stvar kod posjedovanja F40-a jest to što možeš prijateljima reći da imaš F40″, kaže. „Počeo sam se pitati kakav auto-entuzijast zapravo želim biti — onaj koji ima hangar pun automobila koji nikad ne izlaze na cestu?” Nate više naginje tome da 911 Turbosom odlazi na track-day dane na Virginia International Raceway, što je posebno zanimljivo s obzirom na to da živi u New Yorku — povratno putovanje od 18 sati.
Takve navike otkrivaju temeljni problem s F40-om, čak i kad je u savršenom stanju. „Nije deset puta zabavniji za vožnju od automobila vrijednog 200.000 dolara”, kaže Nate. „Otac ga je vozio na stazi, ali ja to nikad ne bih učinio jer se ne bih mogao pomiriti s tim da ga oštetim.” Na kraju je Nate prihvatio realnost s kojom se svi mi suočimo u nekom trenutku: spoznaju da automobil za koji smo sentimentalno vezani jednostavno ne odgovara našem životu. Njegova situacija bila je ipak nešto drugačija od većine, jer F40-ovi vrijede sedam znamenki — nije mogao objaviti oglas na Facebook Marketplaceu i pozivati ljude na probne vožnje. Nije htio ni riskirati aukciju, ni online ni uživo. Na kraju je Nate osmislio sasvim novi financijski instrument za F40: ušao je u Ineos salon i rekao da želi Grenadier, ali da ima auto za zamjenu. Kući je otišao s novim SUV-om i čekom od 2,4 milijuna dolara. Sjetite se toga sljedeći put kad vam prodavač automobila kaže „moram se posavjetovati s direktorom” i nestane na sat vremena kako bi provjerio imate li pravo na 500 dolara regionalnog popusta.
Nate možda i nije baš kao Cameron na kraju Ferris Bueller’s Day Off koji gura očev dragocjeni Ferrari u provaliju, ali puštanjem F40-a postigao je sličan emocionalni katarzis. „Imam lijepe uspomene na oca i taj automobil, ali te uspomene ostat će sa mnom bez obzira na to posjedujem li ga ili ne”, kaže. „A sad stvaram vlastita iskustva sa svojom djecom. Vozili smo se Grenadierom po terenu na imanju, zapeli smo, i njima je to bilo nešto najuzbudljivije.” Njegova kći od 13 godina, najstarija, već sama vozi Grenadier po terenu. S F40-om to ne bi mogla.
Ipak, čak ni netko toliko zdravorazumski pragmatičan kao Nate nije imun na žaljenje. Kaže da je u onoj garaži bio jedan automobil koji je trebao zadržati — onaj koji je i moje devetnaestogodišnje ja gledalo s divljenjem, ali nisam mu posvetio dovoljno pažnje jer je bio u sjeni ослепљујуће zvjezdane aure F40-a. „512TR se mogao voziti i živjeti s njim, zvučao je sjajno i bio je relativno jednostavan za servisiranje”, kaže. „Možda ga jednog dana i otkupim natrag.”
Izvor: Car and Driver
Povezani članci
Astonov Martinov prvi električni automobil odgođen je do 2033. u najboljem slučaju3.10.2026.
2027 Hyundai Tucson postaje veći i smjeliji, a mi sada imamo sve specifikacije2.10.2026.
Električni BMW i3 dobit će agresivnu varijantu M60 sljedeće godine1.10.2026.
Proizvodni rok Chevy Bolta iz 2027. možda će biti još kraći nego što se očekivalo30.9.2026.
