- Autonomous Vehicle Safety Consortium pri SAE International napisao je priručnik koji je nedostajao operaterima koji daljinski nadziru autonomna vozila.
- Dokument obuhvaća niz zdravorazumskih preporuka o tome što operater treba znati prije donošenja odluka, a bavi se i načinima kako zadržati koncentraciju osoba koje sjede ispred monitora čak i kada nema nikakvih radnji za poduzeti.
- Operaterima možda neće biti potrebna vozačka dozvola – i to bi moglo biti sasvim u redu.
Čak i najbolji autonomni automobili s vremena na vrijeme trebaju pomoć živih ljudi. Operateri koji ih daljinski nadziru ne moraju biti vješti u paralelnom parkiranju niti znati kako pravilno namjestiti retrovizore, ali moraju biti budni, dobro informirani i spremni donositi odluke za višetono vozilo – i to s računalne radne stanice. Tu postoji praznina koju treba popuniti: nazovimo je školom vožnje za one koji ne voze.
Kako obučiti daljinske operatere autonomnih vozila da ne voze
Dok regulatorni okvir za autonomna vozila još uvijek polako sazrijeva, Automated Vehicle Safety Consortium pri SAE International već razmišlja o tome što je potrebno – i to danas. Ovog tjedna objavili su dokument ADS Remote Assistance Training and Human Factors s preporukama koje tvrtke poput robotaxi operatera i drugi koji upravljaju autonomnim vozilima razine 4 i 5 mogu slijediti pri izradi programa obuke za daljinske operatere te pri postavljanju radnog okruženja prikladnog za taj posao.
Važno je naglasiti da dokument polazi od pretpostavke kako daljinski operateri prate vozila u prometu i pomažu im kada se nađu u situaciji iz koje ne znaju kako izaći. Primjerice, biraju odgovarajuću traku ili prihvaćaju predloženu rutu – a ne preuzimaju upravljanje vozilom putem interneta kao u simulatoru za igranje. Iako predloženi program obuke ne uključuje vježbe vezane uz upravljanje vozilom, AVSC preporučuje da daljinski operateri temeljito poznaju prometne propise koji vrijede na području gdje vozilo prometuje – a to područje ne mora biti ni na istom kontinentu na kojem se operater nalazi – uključujući promjenjivu signalizaciju i oznake na kolniku.
Kako bi učinkovito usmjeravao autonomno vozilo na daljinu, operater mora dobro razumjeti i sam sustav autonomne vožnje – od senzora do procesa donošenja odluka – kao i sve specifičnosti konkretne implementacije pojedinog proizvođača. Ako ćete cijelu smjenu gledati vizualizacije i snimke kamera koje stižu u sjedište tvrtke, trebate znati kako su ti podaci nastali i kako se koriste za pronalaženje puta kroz stvarni svijet.
SAE preporučuje korištenje simulatora – onih bez volana i pedala – za obuku i provjeru potencijalnih operatera. (To bi ujedno bio dobar način da se otkrije petnaestogodišnjak koji ne zna da se u pravoj vožnji koriste obje noge.) Simulacije mogu prolaziti kroz izmišljene scenarije ili reproducirati stvarne situacije kako bi operateri dobili predodžbu o tome s čime će se zaista susretati. Preporučuje se i periodična ponovna obuka – nešto što u klasičnoj vozačkoj edukaciji gotovo i ne postoji – kako bi se vještine održale svježima i kako bi operateri bili upoznati s novim funkcijama, ponašanjima sustava ili promjenama u korisničkom sučelju.
Je li vozačka dozvola neobavezna?
Možda je to utjecaj drugog dijela naziva ovog dokumenta, ali donekle nas je iznenadilo što AVSC napominje da daljinski operateri ne moraju nužno imati važeću vozačku dozvolu. To ima određene smisla, s obzirom na to da ono što rade zapravo i nije vožnja u klasičnom smislu – jedina stvarna dodirna točka je poznavanje prometnih propisa. Ipak, dokument napominje da tvrtke mogu same odlučiti zahtijevati od operatera da imaju vozačku dozvolu i besprijekoran vozački dosje.
Radna stanica operatera koji ne vozi također zahtijeva pažljivo promišljanje, kao i sami radni procesi – a tu se javljaju i sasvim novi izazovi. Mnogi suvremeni automobili detektiraju neopreznost vozača putem trzavih pokreta upravljačem ili čak spuštenih kapaka, no daljinski operateri suočeni su s dosadnom suprotnošću: nedostatkom potrebnih radnji. Osim upravljanja potencijalno stresnim kognitivnim opterećenjem operatera, dokument preporučuje obraćanje pozornosti i na kognitivno podopterećenje te poučavanje operatera da sami prepoznaju pad vlastite učinkovitosti – uz mogućnost da bez ikakvih posljedica zatraže pauzu.
Opterećenje može varirati i ovisno o organizaciji posla. Budući da je u cijelom procesu malo ljudi, neke tvrtke koje razvijaju autonomna vozila od daljinskih operatera zahtijevaju i komunikaciju s putnicima unutar vozila, osobama izvan njega te hitnim službama. Na svakoj je tvrtki da sama odredi kako rasporediti uloge između korisničke podrške i donošenja operativnih odluka.
Većina ovih preporuka temelji se na zdravom razumu, no vrijedi ih zapisati i podijeliti s cijelom industrijom. Nadamo se da će ovaj dokument pokrenuti širu raspravu i potaknuti tvrtke poput Wayma i Zooxa da budu transparentnije u pogledu toga kako obučavaju svoje daljinske operatere i kako oni obavljaju svoj posao. Čovjek iza kulisa možda ima dobre namjere, ali u ovako brzo razvijajućem sektoru – važni su konkretni postupci.
Izvor: Car and Driver
