
umjetnost na otvorenom
Krajem ovog mjeseca, Roberts Family Gallery u SFMOMA-i ispunit će se s gotovo 75 000 ručno izrađenih zmajeva. Jacob Hashimoto i njegova instalacija Giant Arc, koja se otvara 22. kolovoza 2026., ispunit će prostor bambusom i japanskim papirom od poda do stropa, stvarajući nadstrešnicu koja se mjestimice zgušnjava poput oblaka, a mjestimice otvara u prazan zrak. Radovi su postavljeni u zatvorenom prostoru, zaštićeni od vremenskih neprilika, no logika leta ostaje vidljiva u svakom tankom rebru i zategnutoj površini. Jedan svakodnevni predmet umnožio se do mjere da nalikuje arhitekturi.
Zmaj kao predmet počiva na jednoj neobičnoj ideji: stvoriti sliku dovoljno laganu da se odvoji od tla. Ukras mora biti usklađen s uzgonom, ravnotežom, napetošću i promjenjivom silom vjetra. Naslikano lice može se razvući, a rep može stabilizirati oblik dok ga istovremeno proteže nebom. Iznenadni pad može u trenu preokrenuti cijelu kompoziciju.
Prve zmajeve općenito se smješta u drevnu Kinu između 475. i 221. pr. Kr., gdje su drveni oblici često oponašali ptice. Kroz stoljeća, taj je predmet prošao kroz vojnu signalizaciju i ceremonijalne obrede, a potom ušao u razne oblike igre, dok mu je osnovna konstrukcija ostala začuđujuće jednostavna: uokvirena papirna površina pričvršćena uzicom.

Jacob Hashimoto: Giant Arc, SFMOMA | image © Tobin Rogers (header image: Hai-Wen Lin, Send Them Their Flowers, 2024 | image courtesy the artist)
slike građene oko vjetra
Japanski Edo zmajevi jasno pokazuju taj odnos između slike i konstrukcije. Savijeni bambus nosi pravokutni list washija, često oslikana krupnim licima ili ratnicima čije su crte lica čitljive i s velike udaljenosti. Taj se oblik razvio u Tokiju za vrijeme Edo razdoblja i živi i danas, između ostalih zahvaljujući majstoru Mikiu Tokiju, koji desetljećima radi unutar regionalne tradicije. Debele crne konture drže se same za sebe nasuprot nebu, dok blagi luk okvira zmaju daje uzgon.
Korejski bangpae-yeon, ili zmaj u obliku štita, svoju prepoznatljivost duguje upravo otvoru koji ga definira. Taj pravokutni zmaj ima kružni prozor za vjetar blizu središta koji zraku omogućuje prolaz kroz površinu i letaču daje veću kontrolu. Može se usmjeravati gore, dolje, lijevo i desno – okretnost koja se iskorištava u tradicionalnim borbama zmajeva. Otvor ujedno postaje čist element negativnog prostora unutar grafičke kompozicije. Inženjerstvo i ornament dijele isti list papira.

Edo in the Sky: Traditional Kites of Japan – Japan Foundation, Sydney | image © Mikio Toki

Zmaj u obliku štita, kolut za zmaja i jegi prikupljeni nakon oslobođenja Koreje | image via Wikimedia Commons
kad zmaj postaje javni spomenik
U gvatemalskim gradovima Santiago Sacatepéquez i Sumpango, zmaj prerasta u zajednički spomenik. Grupe rade mjesecima na golemim kružnim barriletesima koji se izrađuju za blagdane Svih svetih i Mrtvih. Njihovi bambus okviri nose guste papirne kompozicije koje mogu dosegnuti arhitektonske razmjere – uzdižu se iznad gomile poput privremenih pročelja, a odabrani zmajevi na kraju se i dižu u zrak. Tradicija seže u kasno devetnaesto i rano dvadeseto stoljeće, a u njezinom je središtu komunikacija s precima.
Ovdje let pripada duljem procesu zajedničke gradnje. Sliku stvaraju mnoge ruke, a publika se okuplja na istom polju gdje je zmaj sastavljen i podignut. UNESCO je 2024. uvrstio tehniku izrade ovih golemih zmajeva na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva (više ovdje), prepoznajući znanje koje se prenosi s koljena na koljeno u oba grada. Razmjeri su impresivni, no pravi naboj događaju daje upravo trud uložen u svaku papirnu površinu.

Dan mrtvih u Gvatemali | image via AWN Network

Proces izrade gvatemalskih zmajeva | image © UNESCO, Ministry of Culture and Sports
suvremeni umjetnici prihvaćaju uzicu
Tyrus Wong u zmajeve koje je izrađivao za plažu utkao je istu osjetljivost kojom se služio u slikarstvu i filmskom dizajnu. Nakon odlaska u mirovinu iz Warner Brosa 1968., kineski američki umjetnik izradio je stonogog dugog 30 metara i dugačke nizove ptica, koje je redovito puštao na Santa Monica State Beachu sve do duboke starosti. Svako je stvorenje počivalo na ponavljanju. Desetci međusobno povezanih segmenata pretvarali su se u jedno jedino uvijajuće tijelo čim bi ih vjetar povukao u formaciju. Slika se u potpunosti otkrivala tek u pokretu.
Kipar Tal Streeter zmaju je pristupio kao obliku crteža u zraku. Njegova izložba iz 1972. Kites: Red Line in the Sky istraživala je papirnate zmajeve kao skulpturu – vitki okviri i crveni tragovi na pozadini otvorenog plavetnila. Nazivao ih je „letećim slikama”, izrazom koji dobro opisuje pomak od predmeta prema događaju. Jackie Matisse slijedila je srodnu ideju kroz zmajeve s dugim repovima namijenjene igri bojom i linijom, prepuštajući svjetlu i oblacima da iz trenutka u trenutak mijenjaju djelo.

Zmaj stonoga, Tyrus Wong | image © Sara Jane Boyers
muzej bez stropa
Art Kites Project taj je model izložbe u zraku učinio posve eksplicitnim. Paul Eubel pokrenuo je inicijativu pri Goethe-Institutu u Osaki 1987. godine, pozivajući 100 umjetnika da osmisle motive za japanske oblike zmajeva koje su uz pomoć specijaliziranih majstora i izradili. Među sudionicima bili su Robert Rauschenberg i Niki de Saint Phalle. Radovi su letjeli u Japanu i Europi, a potom kružili kroz muzeje – naizmjenično se vraćajući s neba na galerijske zidove.

Robert Rauschenberg, Sky House II, sitotisak na svilenoj kolaži, bambus, 372 x 248 cm | image via ig/RRF
suvremeni tekstilni dizajn u dijalogu s tradicijom
Kite Club vraća se tom teritoriju kroz jezik suvremenog produktnog i tekstilnog dizajna. Na čelu s industrijskim dizajnerom Bertjanom Potom te fotografima Liesbeth Abbenes i Mauriceom Scheltensem, kolektiv izrađuje smjele jednouzičaste zmajeve od ripstop najlona i okvira od karbonskih vlakana. Mnogi polaze od tradicionalnih japanskih konstrukcija, a potom se transformiraju kroz igru uzorka i proporcija, ponekad uz pomoć improviziranih materijala.
Tijekom rezidencije 2025. u Muzeju Voorlinden, grupa je radila pred publikom, pozivala goste majstore i pomagala posjetiteljima u popravku njihovih zmajeva. Njihova knjiga One Single Kite prati izgradnju rastavljive Kaku Dako – od prvog reza do gotovog leta.

Kite Club, Bertjan Pot, Liesbeth Abbenes, Maurice Scheltens, Museum Voorlinden, 2025 | image courtesy Museum Voorlinden
između tijela i neba
Umjetnica Hai-Wen Lin iz Chicaga zmaju pristupa kao odjevnom predmetu. Njezini ručno šivani tekstilni radovi spajaju krojačku konstrukciju s inženjerstvom leta, stvarajući komade koji se mogu i nositi i pustiti da lete. Svila se proteže preko bambusa, dok perle i bojana užad mijenjaju težinu i kretanje površine. Museum of Art and Design u New Yorku opisuje te radove kao „haute couture za vjetar” – prikladan izraz za predmete koji se kreću između tijela i neba. Linina trenutna izložba u MAD-u otvorena je do 4. listopada 2026.

Cloud Collar, Hai-Wen Lin, 2023 | image courtesy the artist

Cloud Collar, Hai-Wen Lin, 2023 | image courtesy the artist
zmaj kao građevni modul
Hashimotov Giant Arc priču vraća u zatvoreni prostor, gdje zmaj postaje modul za oblikovanje prostora. No čak i tu predmet zadržava svoju vezu s nestabilnošću. Njegova tankoća sugerira da bi jedan jedini nalet vjetra mogao sve preurediti. Upravo ta napetost objašnjava zašto se umjetnici i dizajneri iznova vraćaju ovom obliku. Zmaj može nositi naslikanu sliku ili ocrtavati privremenu prostoriju. U letu može produžiti čovjekov doseg stotinama metara u zrak. To je crtež s jednim uvjetom: slika mora biti u pokretu.

The Eclipse, Jacob Hashimoto, Governor’s Island, NYC, 2018 | image © Timothy Schneck
Ovaj tekst dio je designboomovog poglavlja PLAY, koje istražuje što bi se dogodilo kad forma ne bi slijedila funkciju, već užitak. Otkrijte više priča koje slave radost, maštu i igrivost ovdje.
Izvor: Designboom







