EON želi premjestiti podatkovnu autocestu s oceanskih optičkih vlakana na svemirske lasere

Dok tehnološki giganti diljem svijeta grade podatkovne centre, prijenos podataka između njih uvelike ovisi o podmorskim optičkim kabelima koji isprepliću oceane – a ta je mreža često ranjiva i teško dostupna.

Popravak takvih kabela iznimno je zahtjevan, a kamoli njihova ugradnja. Alternative nisu lako dostupne: radijski prijenos nema dovoljnu propusnost, što isključuje većinu bežičnih rješenja – bilo na kopnu, bilo u orbiti. No možda bi laseri mogli promijeniti tu sliku.

Endeavor Optical Networks, startup osnovan u svibnju koji danas izlazi iz stealth faze s početnim ulaganjem od 10,75 milijuna dolara od fondova General Catalyst i Andreessen Horowitz, upravo na to stavlja. Suosnivači – izvršni direktor Charlie Horowitz i tehnički direktor Tyler Presser – namjeravaju lansirati mrežu satelita opremljenih laserima koji bi iz orbite povezivali podatkovne centre.

Većina satelitskih komunikacijskih mreža, uključujući i one koje nude širokopojasni pristup internetu, nije dovoljno snažna za prijenos podataka brzinom od 200 terabita u sekundi ili više – a upravo toliko postižu podmorski optički kabeli.

Ipak, snažniji sateliti i napredak u optičkoj tehnologiji sve više otvaraju vrata laserskoj komunikaciji između svemira i Zemlje. NASA je laserima prenijela podatke s posljednje misije prema Mjesecu, a nekoliko privatnih svemirskih tvrtki – među njima York, Kepler i Cailabs – već je demonstriralo veze između zemaljske orbite i tla.

No te su veze ciljale propusnost od 2,5 Gbps, dok EON postavlja ambiciozniji početni cilj: 2,4 terabita u sekundi. Za to će biti potrebno posebno znanje kako bi se prevladao jedan od najvećih izazova laserske komunikacije – izobličenje signala pri prolasku kroz atmosferu, posebno kada put blokiraju oblaci.

EON planira izgraditi mrežu od oko 20 satelita, od kojih bi svaki osiguravao namjensku vezu između dva kontinenta, a početna flota pružala bi pokrivenost 24 sata na dan za prve korisnike. Tvrtka će pažljivo birati zemaljske postaje u različitim regijama kako bi opslužila lokalne podatkovne centre i CDN-ove, koristeći redundantne lokacije i meteorološke podatke radi pouzdane veze.

Startup pregovara s tehnološkim gigantima i AI laboratorijima kao potencijalnim klijentima – jer nitko drugi ne prenosi toliko podataka – s naglaskom na rutama koje su nedovoljno pokrivene ili skupe: dugim rutama poput one između Francuske i Australije, ili onima bez razvijene infrastrukture, primjerice između Afrike i Južne Amerike. Planiraju prodavati namjenski kapacitet klijentima kojima je važna potpuna kontrola nad prijenosom podataka.

Prvo, međutim, EON će iskoristiti početno ulaganje za opremanje optičkog laboratorija, zapošljavanje novih inženjera i zemaljska testiranja prije lansiranja demonstracijskog satelita, koje planiraju za kraj 2027. Horowitz očekuje da će taj satelit postići najveću optičku propusnost prijenosa prema Zemlji dosad zabilježenu – najmanje 800 gigabita, a možda i terabit.

To će zahtijevati precizno inženjerstvo. EON će se usredotočiti na razvoj optičkog komunikacijskog terminala, pažljivo raspoređujući sredstva na komponente koje moraju biti iznimne kvalitete – poput kardanskih zglobova koji usmjeravaju laser. Tvrtka planira kupovati snažne gotove satelitske platforme, primjerice one koje proizvodi Apex Space, Horowitzev bivši poslodavac.

Horowitz je u Apexu radio kao šef kabineta izvršnog direktora Iana Cinnamona, a potom kao direktor posebnih projekata. „Charlie je prava sila prirode – bez napora prelazi od strategije do sitnih detalja potrebnih da nešto zaista zaživi”, rekao je Cinnamon za TechCrunch. „Charlie je idealan osnivač i osobno sam uložio jer duboko vjerujem u njega i u ono što gradi u EON-u zajedno s Tylerom.”

Uz Presslera, doktora astronautičkog inženjerstva koji je za NASA-u planirao pionirske misije, tehnički tim tvrtke uključuje Michaela Davida Francoisa, dugogodišnjeg Googleovog direktora zaduženog za globalnu mrežnu infrastrukturu, te Wesleyja Baxtera, optičkog inženjera koji je donedavno radio na Amazonovoj LEO satelitskoj mreži.

Jeannette zu Fürstenburg, partnerica General Catalysta koja je vodila ovo ulaganje, kaže da u projektu prepoznaje spoj dviju ključnih tema fonda – umjetne inteligencije i otpornosti infrastrukture.

„Ne brinem za potražnju”, rekla je za TechCrunch. „To će se samo po sebi riješiti. Pravo pitanje je možete li zaista gurnuti ovo u svemir u dogovorenom roku. Mi zaista razmišljamo o tome koliko je osnivač pravi za ovaj proizvod – Horowitz je jednostavno čovjek pravog kalibra za ovakav izazov.”

EON nije jedini koji lovi ovu priliku – Blue Origin, svemirska tvrtka Jeffa Bezosa, najavio je TeraWave, mrežu od 5.048 satelita koja bi velikim korisnicima trebala osigurati brzine do 6 Tbps. Blueov plan ambiciozniji je, ali će i zahtijevati više vremena za lansiranje i postavljanje. EON-ova manja flota trebala bi se lakše i brže naći u orbiti, no oba projekta suočavaju se s istim tehničkim izazovima.

„Podatkovni centri imaju visoke standarde kvalitete i redundancije”, napominje Caleb Henry, direktor istraživanja u Quilty Spaceu. „Satelitski internet tek sada prelazi put od tehnologije posljednjeg izbora do pouzdane infrastrukture visokih propusnosti. To ne znači da je nemoguće napraviti satelite optimizirane za potrebe podatkovnih centara – samo da će to biti teže i trajati dulje nego što većina poduzetnika sugerira.”

Ipak, ovakav projekt čini se praktičnijim u usporedbi s popularnom idejom o gradnji samih podatkovnih centara u svemiru.

„Imamo jedno pravilo u tvrtki: nema fizikalnih problema”, kaže Horowitz. „Postoji tržište koje danas možemo opsluživati. S vremenom ćemo preuzimati više, ali znamo da ovaj problem postoji već danas i da se samo pogoršava. Na to se kladimo – više podataka nego ikad prenosi se zemaljskim putem.”