Tjedan dana s iPhoneom Duo: više frustracije nego užitka jer ga gotovo nikad ne rasklapam
Moj iPhone Duo stigao je prošlog četvrtka, pa ga već tjedan dana svakodnevno nosim sa sobom. Prvi su mi dojmovi podijeljeni, pa si stalno postavljam važno pitanje: je li ovo budućnost iPhonea na koju se samo trebam priviknuti ili Duo jednostavno nije za svakoga?
iPhone Duo: kako posložiti podijeljene dojmove
Nakon tjedan dana s iPhoneom Duo o nekim stvarima imam posve jasno mišljenje, a oko drugih sam prilično zbunjen.
Pojednostavljeno rečeno: s Duom se baš i ne snalazim, pa se pitam nije li problem u meni, a ne u uređaju.
Na društvenim sam mrežama vidio bezbroj objava vlasnika Dua u kojima ističu koliko im se sviđa. I potpuno im vjerujem. iPhone Duo uistinu je izuzetna inovacija u svijetu iPhonea. Zanimljiv je, neobičan i odličan u mnogočemu. No meni je, s obzirom na moje potrebe (ili navike?), donio više frustracije nego užitka.
Ta se frustracija uglavnom svodi na jedno: gotovo ga nikad ne želim otvoriti.
Procjenjujem da barem 90 % vremena koristim vanjski zaslon. A kad ga u preostalih 10 % slučajeva i rasklopim, često se na to prisiljavam, u nadi da ću otkriti što propuštam. Znam da bih ga trebao češće otvarati, pa ga otvorim. Ali od toga nemam nikakve stvarne koristi.
Budući da ga rijetko želim otvoriti, stalno ostajem na vanjskom zaslonu. U tom je načinu rada Duo pretežak za dulje korištenje i preširok za udobno upravljanje palcem, a na sučelje većine aplikacija treba se priviknuti.
Je li to nepremostiv problem? Nije. Kad bih morao, mogao bih se pomiriti s vanjskim zaslonom Dua, ali iskustvo je zasigurno slabije nego s mojim iPhoneom 18 Pro.
Duo nije stvoren za korištenje jednom rukom
Kad bih ga češće otvarao i doista iskoristio glavnu prednost preklopnih uređaja, a to je upravo mogućnost rasklapanja, vanjski mi zaslon vjerojatno ne bi toliko smetao.
Zasad sam, međutim, shvatio da mi je korištenje iPhonea jednom rukom iznimno važno, a to isključuje unutarnji zaslon. iPhone uglavnom koristim za brze radnje, i to često s djetetom u jednoj ruci (imam troje posve male djece). A kad mi obje ruke i jesu slobodne za otvaranje Dua, najvjerojatnije sjedim za iPadom Pro s priključenom tipkovnicom Magic Keyboard, pa radije posegnem za njim.
Dakle, još jednom: je li problem u Duu ili u meni?
Mislim da je riječ o ovom drugom, no nisam siguran da je „problem“ prava riječ. Jednostavno ga ne koristim onako kako je zamišljeno. I to je u redu.
Želim zavoljeti iPhone Duo jer vidim koliko drugi ljudi u njemu uživaju. A možda mi s vremenom nešto i sjedne na mjesto, pa ga počnem koristiti „kako je zamišljeno“.
Ako je iPhone Duo budućnost iPhonea, prilagodit ću se i ići dalje. No nakon tjedan dana čini mi se da jednostavno nije za mene. A ako nije za mene, možda će i mnogi drugi još godinama birati iPhone modele koji se ne preklapaju.
Kakvo je tvoje iskustvo s iPhoneom Duo? Oduševljava li te ili se mučiš s njim? Javi nam u komentarima.
Izvor: 9to5Mac · Prilagodila umjetna inteligencija prema uputama urednika. Kako radimo
