Reservoir prikuplja 8 milijuna dolara za izradu bojlera koje će ljudi — i mreža — zaista željeti

Teško je zamisliti kućanski uređaj koji se više zanemaruje — a istovremeno ima toliko velik utjecaj — od bojlera. Većina ljudi uopće ne razmišlja o bojleru sve dok im se tuš ne ohladi, no bojleri čine oko 18% ukupne potrošnje energije u kućanstvu te su jedan od glavnih uzroka štete od vode u stambenim objektima.

Lukeu Winstonu-Almanzaru bojleri su očito zreli za ozbiljnu nadogradnju. „Tipičan bojler nema nikakve inteligencije, troši nevjerojatne količine energije, a moja friteza na vrući zrak pametnija je od njega,” rekao je za TechCrunch. „Trošio sam više energije na grijanje vode nego što mi treba za vožnju električnog automobila.”

Winston-Almanzar, koji je prethodno bio glavni poslovni direktor u startupu za 3D ispis Formlabs, zajedno s Gabrielom Parisi-Amonom i Jakeom Felserom osnovao je Reservoir — s ciljem da naprave bojler kakav bi sami htjeli kupiti.

Reservoir je u srijedu objavio da je prikupio 8 milijuna dolara u seed rundi koju je predvodio Asymmetric Capital Partners, uz sudjelovanje Founder Collectivea i MCJ-a.

Prikupljenim sredstvima tvrtka planira ugraditi više svojih bojlera u domove na području Bostona, koji je njihovo početno tržište. Do sada je Reservoir ugradio oko 100 uređaja, a Winston-Almanzar kaže da se nada kako će do kraja iduće godine taj broj narasti na oko 1.000. „Tada već možemo govoriti o kapacitetu u megavatnom mjerilu,” istaknuo je.

Pohrana megavatnih sati energije u obliku tople vode mogla bi znatno pridonijeti stabilizaciji elektroenergetske mreže. Današnji bojleri uglavnom su pasivni uređaji koji reagiraju jedino na promjene temperature u spremniku. Reservoir, međutim, predviđa kada će korisnicima biti potrebna topla voda te grije spremnik onda kada je potražnja za strujom niska i cijene povoljne. Uz to, toplinska pumpa uređaja gotovo je četiri puta učinkovitija od klasičnog električnog bojlera i pet puta učinkovitija od plinske verzije.

Startup je već pokazao da može rasteretiti mrežu na razini susjedstva, kaže Winston-Almanzar. U budućnosti bi Reservoir mogao agregirati svoju flotu bojlera i sudjelovati u programima upravljanja potražnjom koje provode distributeri električne energije — a koji dobro plaćaju velikim potrošačima koji pristanu ne koristiti mrežu u određenim trenucima. Winston-Almanzar razmatra kako ta sredstva iskoristiti za snižavanje cijena Reservoirovih uređaja.

No pohrana energije možda oduševljava stručnjake za elektroenergetiku, ali sama po sebi neće prodati mnogo bojlera. Većina ljudi zamijeni stari bojler onim što im vodoinstalater ima pri ruci. Tim Reservoira znao je da nije dovoljno napraviti još jedan bojler s toplinskom pumpom. „Održiv proizvod mora jednostavno biti bolji proizvod,” rekao je Winston-Almanzar.

Kako bi napravili uređaj koji će kupci sami tražiti, Reservoir je uključio niz značajki kojih nema u uobičajenim bojlerima.

Funkcija prediktivnog grijanja usko je povezana s pohranom energije. Reservoirov bojler provodi prvi mjesec u domu prikupljajući podatke o obrascima potrošnje tople vode kako bi istrenirao model. Nakon toga uređaj pokreće toplinsku pumpu u najučinkovitijim i najisplativijim trenucima — štedi novac i istovremeno osigurava dovoljnu opskrbu toplom vodom.

Reservoir je dodao i ultrazvučni senzor protoka koji pomaže u otkrivanju curenja u vodovodnoj instalaciji diljem doma te vlasnike obavještava putem aplikacije. Max verzija donosi još više mogućnosti: recirkulacijski ventil koji osigurava trenutačno dostupnu toplu vodu te miješajući ventil koji sprječava zamrzavanje cijevi za hladnog vremena. U Max verziji, spremnik od 50 galona može isporučiti čak 150 galona tople vode u „party modu”, koji se može aktivirati putem zaslona osjetljivog na dodir na samom uređaju ili kroz aplikaciju.

Kako bi pojednostavili cijene i ubrzali prodajni proces, Reservoir je pokrenuo i vlastitu vodoinstalatersku tvrtku. Winston-Almanzar kaže da ga je na tu odluku potaknulo iskustvo iz Formlabsa. „Tamo smo izgradili izravne odnose s kupcima jer distributeri u mnogim slučajevima nisu prihvaćali novu tehnologiju.”

Reservoirova verzija „Max” košta 6.500 dolara, a osnovna verzija „Core” 5.000 dolara — u oba slučaja s uključenim troškovima ugradnje. Stanovnici Massachusettsa ostvaruju pravo na povrat od 1.050 dolara, što cijenu znatno snižava.

S cijenom od 3.950 dolara, model Core konkurentan je postojećim bojlerima s toplinskom pumpom ili je čak jeftiniji od njih. Za usporedbu, 80-galoni AO Smith trenutačno košta oko 3.500 dolara, a ugradnja bi dodala još oko 1.000 dolara. Klasični električni bojleri mogu biti jeftiniji u početku — oko 1.700 dolara za 80-galoni spremnik — no Winston-Almanzar tvrdi da bi Reservoir tipičnim vlasnicima domova u Bostonu uštedio i do 1.000 dolara godišnje na troškovima energije. Povrat investicije trebao bi nastupiti znatno prije nego što Reservoir otkaže, s obzirom na to da tvrtka nudi desetogodišnje jamstvo.

„Ne mislimo da je dovoljno imati samo odličnu tehnologiju. Ona mora biti i pristupačna,” rekao je Winston-Almanzar.

Grijanje vode zrelo je za tehnološki iskorak. Najnoviji napredak u tom području — bojleri s toplinskom pumpom — nije uspio probiti se na tržište i zauzima tek mali udio. Ako Reservoir uspije, možda će ih konačno gurnuti u mainstream i pritom rasteretiti elektroenergetsku mrežu.