Calderov cirkus vratio se u Pariz
Prije točno sto godina, 1926., američki umjetnik Alexander Calder stigao je u Pariz. Povodom izložbe Calder. Rêver en équilibre u pariškoj Fondation Louis Vuitton, u europski grad koji je obilježio njegovu karijeru vraća se i temeljni projekt njegova opusa — Cirque Calder. Taj minijaturni cirkus od žice Calder je izradio u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, a pred pariskom avangardnom umjetničkom scenom izvodio ga je sagnuvši se nad postavom veličine dječje igračke. Taj prvi projekt postavio je temelje za Calderove čuvene mobile — radove određene pokretom, ravnotežom i igrivim pogledom na svijet oko nas.
„Jean-Paul Sartre napisao je 1946. prekrasan esej o Calderovim mobilima,” kaže Oliver Michelon, kustos Fondation Louis Vuitton koji je radio na izložbi. „Kaže da su Calderovi radovi nešto poput ‘malih lokalnih slavlja’, une petite fête locale na francuskom. Ta ideja igrivosti i radosti koja prožima Calderov kasniji opus već je prisutna u cirkusu.”
pogled na postav izložbe Calder. Rêver en équilibre, koja se održava od 15. travnja do 16. kolovoza 2026. u Fondation Louis Vuitton, Pariz | fotografija © 2026 Calder Foundation, New York / ADAGP, Paris © Fondation Louis Vuitton / David Bordes
Kustos Oliver Michelon o cirkusu u sklopu Calderove retrospektive
Radi se o iznimnoj posudbi pariškoj fundaciji iz Whitney Museum of American Art. Samo nekoliko mjeseci prije otvaranja izložbe Rêver en équilibre, njujorški muzej zatvorio je svoju izložbu High Wire: Calder’s Circus at 100, koja je taj spektakl prikazala u svem minijaturnom sjaju. „Calderova retrospektiva nije mogla proći bez cirkusa, pogotovo jer ove godine obilježavamo i stotu godišnjicu njegova dolaska u Pariz,” rekao je Michelon za designboom. „Cirkus je bio jedan od prvih radova koje je pokazao u Parizu, od 1926. do 1933. godine… Bio je neizostavni dio izložbe jer je upravo cirkus polazišna točka Calderova boravka u Parizu.”
Calder izvodi svoj cirkus — snimka objavljena povodom izložbe High Wire: Calder’s Circus at 100 u Whitney Museum of American Art
Kako je cirkus pokrenuo sve
Kad se pomisli na Calderov rad, odmah se nameću njegovi prepoznatljivi mobili: majstorski uravnotežene kompozicije šarenih oblika koji se nježno njišu obješeni o jednu točku. No ono što je prethodilo tim pokretnim čudima bila je studija kretanja koja je počela novinarskim zadatkom — ilustriranjem cirkusa Ringling Bros. and Barnum & Bailey oko 1925. godine. Fasciniran izvođačima, Calder je stvorio vlastitu trupu. „Cirkus je kinetički rad — to je prva stvar.”
Olivier rado naglašava vezu između tog rada i Calderova poznatijeg opusa. „To je ništa drugo nego pokret. Konji trče, akrobati skaču, predmeti lete kroz zrak, balon eksplodira. Pokret je svugdje. Godine 1926., tik prije dolaska u Pariz, Calder je objavio knjigu Animal Sketching kao priručnik za crtanje životinja. U njoj je napisao da, kako biste nacrtali životinju, morate shvatiti da je ona pokret — životinja jednako pokret. S cirkusom je isto: cirkus jednako pokret… U [Calder. Rêver en équilibre], odmah nakon cirkusa, izložen je kasniji rad Small Sphere (1932.) i Heavy Sphere (1933.), koji je Calderov prvi obješeni mobil. Može se promatrati i kao nastavak cirkusa — jer je i to svojevrsna točka programa.”
Garland Entry, Ringling Bros. and Barnum & Bailey Circus, 1930. | fotografija iz Library Of Congress Prints And Photographs Division
Pariz dvadesetih kao pozornica
Cirkus se ne uklapa lako ni u jednu kategoriju: je li to umjetnost? Igračka? Predstava? Olivier nas je brzo podsjetio da „cirkus nije pristajao ni uz jednu kategoriju… Danas gledamo unatrag kroz prizmu svojih povijesnih kategorija, ali u dvadesetima se sve miješalo. Danas cirkus možemo nazvati performansom — to je zgodno, ali ta kategorija tada nije ni postojala.”
Olivier dočarava ozračje dvadesetih, francuskih Les Années folles. „Ali treba imati na umu da je [cirkus nastao] u istom kontekstu u kojemu je modernistički arhitekt poput Le Corbusiera bio fasciniran, gotovo opčinjen Josephine Baker i njezinim gotovo električnim plesom. Treba imati na umu da je Mondrian bio strastveni ljubitelj jazza, poznat po tome što je plesao kao lud. I upravo je taj isti Mondrian pozvao Caldera u svoj atelje nakon što je vidio cirkus. Sve se tada preplitalo na načine koje tek danas počinjemo cijeniti.”
Sacha Stone, Calder and the Cirque Calder (1926–1931), 1929., želatinska srebrna fotografija, 27,9 × 35,6 cm, Calder Foundation, New York | © 2026 Calder Foundation, New York / Artists Rights Society (ARS), New York © Sacha Stone
Kako udahnuti život krhkim predmetima
Konzervatori Whitneya osvrnuli su se na izazove izlaganja tako osjetljivih predmeta. Figurice su, kako pokazuju filmovi snimljeni za Calderova života, bile napravljene za rukovanje. O tome kako su prevladali tu poteškoću, Olivier kaže: „zajedno s gostujućim kustosima izložbe Dieterom Buchartom i Annom Karinom Hofbauer te našim arhitektom Jean-Françoisom Bodinom odlučili smo ga izolirati točku po točku, sekvencu po sekvencu. Vjerujem da to pomaže dočarati njegovu živost.” Uz film koji je Carlos Vilardebó snimio 1961. godine, prikazujući Caldera u kasnijim godinama života, izloženi originalni predmeti dobivaju posebnu vitalnost i danas.
„Postoje okrugle vitrine koje, naravno, podsjećaju na cirkusku arenu. Puštamo ploče koje je Calder svirao za vrijeme cirkuskih izvedbi… svjetlo je prigušeno, pa cirkus postupno izranja pred vama dok ulazite u prostoriju. Ima vremena da ga otkrijete i da vas iznenadi. Kako mu se približavate, glazba postaje sve glasnija jer dopire iz same vitrine… Čak i kad se ne miču, u svakom materijalu ima puno humora. Tu su bouchons de liège — čepovi od pluta — i sitnice raznih vrsta. Vidi se i zabava u samoj izradi.”
Izvor: Designboom
Povezani članci
manifesta 16 i prošlost, sadašnjost i budućnost crkava Ruhra30.8.2026.
Umijeće minijaturnih stepenica u Muzeju dizajna Cooper Hewitt29.8.2026.
Slomene ljestvice, skulpture ptica i skrivena lica oblikuju tokijsku izložbu ricarda luevanova28.8.2026.
Joshuaov Mercedes SL500 izgleda kao crtež, a sada je na aukciji.27.8.2026.
