Koliko dugo možete očekivati da će vaše stare kasete trajati?

Ako ste odrasli osamdesetih, vjerojatno ste imali hrpu audio kaseta. Sjećate ih se? Taj medij, otprilike veličine debljeg svežnja kreditnih kartica, bio je glavni način slušanja glazbe u to doba — sve dok ga devedesetih nisu potisnuli CD-ovi, a naposljetku i streaming servisi poput Spotifyja. Mnogi od nas i danas ih čuvaju u nekoj kutiji. No koliko dugo te male kasete zapravo mogu potrajati?

Opće je uvjerenje da je to oko 30 godina, ali uz idealne uvjete pohrane. Kasete s vremenom propadaju čak i u najboljim uvjetima — premaz koji drži magnetsku traku postupno gubi mazivost i počinje se odvajati. Ipak, ključni čimbenik trajnosti je upravo pohrana. Osobno imam kasete starije od 30 godina koje i dalje savršeno rade (hvala mami i tati što su zadržali kazetofon da ih mogu isprobati!).

Nije loša ideja digitalizirati kasete — putem servisa za digitalizaciju ili tako da spojite kazetofon na računalo i snimite zvuk u digitalni format pomoću programa poput Audacityja — prije nego što se oštete, kako biste sačuvali omiljene kompilacije i uspomene. Za sada, ako još uvijek imate kasete iz sedamdesetih i osamdesetih, uz dobru pohranu mogle bi bez problema raditi još desetljećima.

Da bismo razumjeli kako kasete čuvati, korisno je znati kako uopće funkcioniraju. Unutar plastičnog kućišta nalaze se dva koluta — poput minijaturnih filmskih koluta — povezana tankom magnetskom trakom. Pritiskom na tipku za reprodukciju traka klizi preko magnetske glave koja čita magnetske uzorke i pretvara ih u zvuk. Električni signali zatim prolaze kroz pojačalo koje ih ojačava, pa ih jasno čujemo kroz zvučnik ili slušalice.

Kaseta će raditi sve dok je u dobrom stanju, a za to je presudna pravilna pohrana. Jedan od najvećih neprijatelja kaseta je temperatura — previše toplo, previše hladno ili česta temperaturna kolebanja mogu im naškoditi. No jednako je važna i vlažnost zraka. Treba ih čuvati i od izravnog sunčevog svjetla, vlage, prašine i grinja, glodavaca te magnetskih polja.

Pohranite ih na hladno i suho mjesto, pri temperaturi između 15 i 23°C i relativnoj vlažnosti od 25 do 55 posto. Uvijek ih držite u originalnim kutijicama i s vremena na vrijeme obrišite vanjsku stranu kako biste uklonili nakupljenu prašinu — može poslužiti i štapić za uši. Ne zaboravite povremeno očistiti i magnetsku glavu kazetofona. Kasete je dobro i s vremena na vrijeme pustiti — bez upotrebe premaz može postati ljepljiv, a ne samo izgubiti mazivost.

Oni koji su odrasli u eri Blockbustera znaju mantru „budi ljubazan, premotaj” — i ona vrijedi jednako za kasete kao i za VHS. Kad završite sa slušanjem, premotajte kasetu na početak (po mogućnosti tipkom za premotavanje, a ne olovkom) kako biste smanjili napetost na traci i spriječili neravnomjerno namotavanje.

U lošim uvjetima vijek trajanja kasete može pasti s 30 godina na svega pet. Možda vam se čini praktičnim strpati ih u kutiju na tavan, ali uzmite u obzir temperaturna kolebanja, vlagu i razinu vlažnosti, pa čak i sunčeve zrake koje prodiru kroz prozor. Ako ih ipak morate čuvati na tavanu, koristite plastičnu kutiju umjesto kartonske.

Uz pravilnu pohranu i brigu, kasete bi teoretski mogle potrajati i do 100 godina, čuvajući drage uspomene koje možemo prenijeti na buduće generacije. Od kupovnih kaseta do onih na koje smo snimali pjesme s radija — s neizbježnim glasom voditelja na početku i kraju svake — pa sve do mixtapeova koje smo pravili za zabave, putovanja, raskide i zaljubljenosti, svaka nosi svoju priču. S obzirom na povratak vinila i na to da generacija Z već pomaže iPodima da dožive renesansu, samo je pitanje vremena kada će i kasete i Walkmani opet biti u trendu.

Najveći problem s kasetama vjerojatno neće biti to jesu li još uvijek ispravne, nego kako ih uopće poslušati. Stare kazetofone odavno ste zamijenili najboljim prijenosnim Bluetooth zvučnicima. No retro uređaji koji kombiniraju streaming s kazetnim dekoderima i dalje se mogu pronaći, kao i pristupačni prijenosni kazetofoni u stilu Walkmana — savršeni za povratak u stara dobra vremena.