‘Niz Božju ruku’: Projekt Caleba Landryja Jonesa, stvoren zajedno s beskućnicima, je “početak razgovora, a ne zagovaračko-aktivistički film”

Mladi pastor u malom teksaškom gradiću ima misiju: pomoći ljudima koji žive na ulici. No suočava se s oštrom zimom – i otporom vlastite kongregacije. To je svijet filma Down the Arm of God, u kojemu glavnu ulogu igra Caleb Landry Jones (Three Billboards Outside Ebbing, Missouri; Dracula; X-Men: First Class), a koji je režirao Peter Brunner (My Blind Heart, Luzifer). Film će imati svjetsku premijeru na 79. izdanju Filmskog festivala u Locarnu – 11. kolovoza, u sklopu programa Piazza Grande.

Kreativni dvojac, koji je već surađivao na filmu To the Night, zajedno je napisao scenarij nadahnut stvarnim događajima, razvijajući ga uz sudjelovanje ljudi bez doma. Cilj im je bio ukazati na to da je beskućništvo posljedica sustavnih propusta.

„Caleb i ja radili smo na ovom projektu otprilike pet godina, zajedno s ljudima koji žive stvarnost beskućništva”, piše austrijski redatelj Brunner, nekadašnji student Michaela Hanekea, u redateljevoj bilješci. „Njihovi glasovi čine srž našeg filma, koji toj krizi pristupa ne kroz statistike, već kroz ljudsko iskustvo.”

U filmu igraju Jones kao mladi pastor Nick, India Marie Cross (Wicked City), Nick Stahl (Let the Right One in), Mena Suvari (American Beauty) te Jonesov brat John P.W. Jones, među ostalima.

Film je producirao Luc Besson iz EuropaCorpa, koji je Jonesa prethodno režirao u filmovima Dogman i Dracula, zajedno s Jonesom, Christianom Sosom i Jonom Wroblewski putem njihovog Roosevelt Film Laba. Za kameru je bio zadužen Peter Flinckenberg, a montažu je potpisao sam Brunner. Međunarodnu prodaju preuzela je tvrtka Kinology.

Organizacija The Art of Elysium udružila se s kreativcima filma Down the Arm of God – Brunnerom, Jonesom i Bessonom – kako bi pokrenula prateći obrazovni program „za istraživanje empatije, kreativnosti i ljudske povezanosti”. Brunner naglašava: „Down the Arm of God zamišljen je kao poticaj za razgovor, a ne kao film s porukom. Nastao je na razini očiju s ljudima koji su živjeli i koji i dalje žive stvarnost beskućništva, a mi publiku želimo pozvati da pogleda dalje od stereotipa.”

Uoči svjetske premijere filma Down the Arm of God u Locarnu, Jones i Brunner razgovarali su za THR o tome kako su razvijali film i oživjeli ga u suradničkom duhu, zašto nije ni „siromaštvo u pornografskom ključu” ni moraliziranje, te što se nadaju da će publika ponijeti sa sobom.

Kako ste pronašli tu zajednicu beskućnika i odlučili snimiti film s njima i nadahnut njima?

CALEB LANDRY JONES Peter i ja upoznali smo se prije nekoliko godina dok smo radili na To the Night, i od tada stalno pokušavamo surađivati i pronaći pravi projekt. Ali Peter i ja smo obojica tvrdoglavi kad je riječ o tome – mora biti pravi projekt. Peter je imao četiri ili pet ideja za mogući film, a sve je počelo razgovorom o odnosu sina i oca, pa smo sve više razgovarali. Peter je sam napisao prvi nacrt scenarija, u kojemu je već bilo sve: struktura, likovi.

Jedno od pitanja, s obzirom na to da jedan od nas dolazi iz Austrije a drugi iz Amerike, bilo je kako ja mogu pridonijeti da film bude autentičniji, da bolje odražava američki kontekst i da ima smisla za neko mjesto poput Teksasa.

PETER BRUNNER Tema oca bila je jedna od prvih ideja koje su nas privukle i oko koje smo se snažno složili, u kontekstu svijeta u kojemu smo živjeli 2021. Bilo nam je i sasvim jasno da moramo napraviti nešto o socijalnoj pomoći jer nam je to važno i jer nas je to u jednom trenutku osobno dotaklo. Nick ima svoj vlastiti put kojim ga beskućnici i stvarnost života bez doma dotiču.

Zaista smo htjeli dati dubinu likovima jer su svi temeljeni na razgovorima, a ne na turističkom pristupu srednje klase i uljepšanim bajkovitim pričama. Htjeli smo znati kako to zaista izgleda u tim logorima. Kako ljudi govore o vlastitim odnosima? Odlazak u logore s različitim neprofitnim organizacijama i rad na terenu bili su poput odskočne daske za prepisivanje scenarija. Scenarij se ažurirao sve do samog kraja – do dana prije snimanja, a ponekad i na samom setu. Bio je živ jer je uvijek morao odgovarati onome što bismo pronašli.

Naše suradnike – ljude iz malog gradića, ljude iz logora beskućnika – pozvali smo da budu dio suradnje na ravnopravnoj razini, u dugom procesu u kojemu su znali da su to likovi. Nisu to oni sami koji se iskorištavaju. Htjeli smo da imaju vlasništvo nad tim, i kad je film završen, i da nas na neki način poučavaju o svojoj stvarnosti. Bilo je to jedno od najljepših i najnadahnjujućih iskustava u cijelom mom životu.

I dan za danom smo vidjeli kako naši prijatelji i suradnici rastu u snažne pokretačke sile na filmu i počinju nam govoriti: „Možda bi svjetlo trebalo biti ovdje!”

JONES „Boom [mikrofon] je u kadru!” Da, u pravu si. Daj, molim te makni boom iz kadra! Hvala lijepa. To bi sve pokvarilo.

BRUNNER Podcjenjuju ih. Dok smo snimali film, vidjeli smo koliko je lijepo imati pravu suradnju s ljudima.

JONES S odgovornošću dolazi i veća potreba da se brinemo o onome za što smo odgovorni, i to smo osjećali kroz cijeli ovaj film, u radu s ljudima s kojima smo surađivali. Bilo je nevjerojatno posebno što su članovi ekipe zapravo Peteru i meni pokazivali, kao svjedočanstvo onoga što smo radili, da ne odustaju. Oni su bili ti koji su dolazili i govorili: „Hajde, Peter, idemo! Hajde, krenimo! Bit će teško, ali hajde!” Osjećaju da imaju ulogu u svemu tome.

BRUNNER I to je osobno za svakoga, uključujući mene. Svaki tko je sudjelovao u nastanku filma imao je s njim vrlo osobnu vezu. Posebno glumci, mislim, jer svaki od njih na ovaj ili onaj način u film unosi nešto iz vlastitog života. Dakle, to je spoj fikcije i nečega što je vrlo istinito i iskreno, čak i ako su imena promijenjena i postoje manje varijacije u odnosu na ono što se stvarno dogodilo. Sve je to i dalje ukorijenjeno u toj stvarnosti.

Calebe, kako si se uživio u lik Nicka?

JONES Mrzim kad ljudi kažu „bilo je kao jazz”. Ali u ovom slučaju to je zaista bila prava usporedba, u smislu da i sam sviram glazbu. Radilo se zapravo o razumijevanju lika i filma na drugačiji način nego što sam navikao. Mislim da to dolazi iz bratskog odnosa koji Peter i ja imamo. Budući da mi je tako rano u procesu dopustio da pišem s njim, poznavao sam film bolje nego ikad prije.

Što želite da publika ponese sa sobom nakon gledanja filma Down the Arm of God?

BRUNNER Naši suradnici bolje od ikoga znaju da je prosječni Amerikanac danas samo jednu plaću udaljen od beskućništva, s obzirom na visoke troškove života i dugove koje većina ljudi ima. Dovoljno je da uhvatiš gripu ili dožiš nesreću, i ta plaća izostane.

Jako je teško jer neki misle da radiš siromaštvo u pornografskom ključu, drugi misle da ga uljepšavaš, treći misle da je to turizam bijelog spasitelja iz srednje klase. No ono što nas je zaista zanimalo u ovom filmu bilo je pokušati razumjeti ljudskost i tražiti i istraživati ljubav i odanost prema likovima kako bismo uspostavili dijalog s publikom – a ne raditi to iz ega ili radi šoka.

JONES Zaista smo vidjeli kako film funkcionira na drugačiji način. Više se nije osjećalo kao da je to samo film. Osjećalo se kao nešto puno veće od toga. [Neki ljudi gube] povjerenje kad je u pitanju naša profesija snimanja filmova i mogućnost redatelja da pristupe projektu sa svojom vizijom, a da ih se ne prisili da naprave nešto sasvim drugo. To postaje sve rjeđe i sve teže – napraviti ovakav film.

Ovaj film nastao je kako bi potaknuo razgovor. Prije nekoliko dana razgovarao sam s Peterom o tome koliko me živcira kad čujem ljude kako govore: „To nije razlog zbog kojeg ste napravili film. To je samo način na koji ga prodajete.” Ali to je naša iskrena želja – da se izvan ovog filma može voditi razgovor s drugima. Ne radi se toliko o poruci „bolje se brinite jedni za druge”. Ni meni se ne sviđaju poruke te vrste. Ali istovremeno mislim da naš film zauzima vrlo snažan stav.

Nadamo se da smo načinom na koji smo snimili film stvorili prostor za gledanje bez osude – i filma i ljudi u njemu. Mogu se samo nadati da se to prenosi i nakon filma, u svakodnevni život gledatelja, i da će ljudi voditi razgovore.

Izvor: The Hollywood Reporter

Povezani članci

Zvijezda serije ‘Lanterns’ Nathan Fillion o svom korporativno sponzoriranom superjunaku i tome kako se ‘Man of Tomorrow’ razlikuje od ‘Supermana’21.9.2026.Kako voditi mikrokino s Johnom Wilsonom20.9.2026.Ed Sheeran kaže da je “ono što se događa u Gazi katastrofalno” dok se osvrnuo na kritike Macklemora tijekom nastupa u Philadelphiji20.9.2026.‘Najbolji od najboljih’ izvodi savršenu pljačku kroz svoje plesne točke19.9.2026.