Saintes je belgijsko selo smješteno tridesetak minuta vožnje jugozapadno od Bruxellesa, između gradova Enghiena i Hala, u čijoj je blizini poznata Plava šuma u Halleu. Gotovo sve u ovom malom selu na ovaj ili onaj način vezano je uz Reneldu od Saintes, pobožnu ženu koja je ondje živjela u sedmom stoljeću. Proglašena je sveticom, a seoska crkva posvećena je njoj u čast. Njezin se relikvijari svake godine nosi u procesiji na kolima koja vuku konji. No najneobičniji trag koji je za sobom ostavila jest bunar u polju južno od sela.
Da bismo razumjeli taj bunar, valja nam najprije nešto reći o samoj Reneldi od Saintes. Bila je sestra svete Gudule, zaštitnice Bruxellesa. Kada su se njihovi roditelji rastali kako bi stupili u redovnički život, Renelda je željela pratiti oca u opatiju Lobbes, no to joj je bilo uskraćeno. Potom je krenula na hodočašće u Svetu zemlju, a po povratku se nastanila na jednoj farmi južno od sela Saintes zajedno sa svojom dvojicom vjernih slugu, Grimoaldom i Gondulpheom. Najvjerojatnije je to mjesto odabrala zato što je njezina obitelj ondje posjedovala zemlju. Smatra se da se na tom istom mjestu danas nalazi „Farma Laubecq”, poznata i kao „Farma Sainte-Renelde”, koja leži stotinjak metara zapadno od bunara. Reneldu i njezine dvije sluge ondje su ubili Huni oko 680. godine. Proglašena je mučenicom i kanonizirana kao svetica.
Prema legendi, Renelda je jednog sparnog dana udarila štapom o tlo i iz njega je provrelo vrelo kako bi njezine sluge mogle utažiti žeđ. Nije iznenađujuće što se voda ondje pojavljuje, s obzirom na to da se radi o dnu doline na ušću dvaju potoka. Unatoč tome, to je vrelo postalo hodočasničkim odredištem. Vjeruje se da voda ima ljekovita svojstva te da pomaže kod moždanog udara, paralize, bolesti očiju i čireva.
U nepoznato vrijeme, možda u 17. stoljeću, sagrađen je bunar od vapnenca. Na prednjoj strani prikazana je sveta Renelda: u desnoj ruci drži hodočasnički štap, a u lijevoj palminu grančicu kao simbol mučeništva. Godine 1851. za župnika u Saintesu imenovan je otac Steen, koji je obnovio bunar koji je bio zapao u zapuštenost. Kameni zid bunara podignut je za 70 cm i nadsvođen nadstrešnicom na šest stupova, na kojoj stoji kip svetice. Taj kip od lijevanog željeza teži 233 kg i kopija je drvenog kipa iz otprilike 1490.–1500. godine koji se čuva u seoskoj crkvi.
Vodu iz bunara može se zahvatiti povlačenjem lanca koji visi s nadstrešnice. Voda službeno nije proglašena pitkom, budući da se ne testira redovito kako to zahtijeva belgijsko zakonodavstvo. Ipak, ni danas nije rijetko vidjeti ljude kako iz njega zahvaćaju vodu i polijevaju njome određene dijelove tijela — a poneki je čak i popiju.
Izvor: Atlasobscura
