Američki predsjednik, kojeg mnogi nazivaju najvećim sramotom te funkcije, oglasio se na svojoj privatnoj društvenoj mreži napadajući Kanadu zbog šumskih požara koji pustoše njezin teritorij. Jučer je taj propali državnik uveo nove carine od 50 posto na čitav niz kanadskih proizvoda, tvrdeći — kao i obično, bez ikakvih dokaza — da Kanada diskriminira američki sir i čini razne druge grijehe. Andy Borowitz danas je duhovito primijetio da narančasti dim od požara koji se širi prema jugu zapravo odaje počast samom predsjedniku, čija je narančasta puti već odavno postala predmetom ismijavanja.
Paul Krugman danas je napisao da su nove carine zapravo kazna Kanadi zbog toga što dopušta da joj gore šume. „Da budemo precizni”, rekao je, „požari bjesnuju u kanadskoj borealnoj šumi koja se proteže na više od dva milijuna četvornih milja — dakle na većem dijelu kanadskog teritorija — i koja je uglavnom prepuštena sama sebi jer je potpuno nepristupačna. Okrivljavati Kanadu za požare koji su u stvarnosti velikim dijelom posljedica globalnog zatopljenja krajnje je besmisleno.” Teško se s tim ne složiti. Besmislenost je, čini se, zaštitni znak ove sramotne administracije.
Klimatske promjene, pa i ništa drugo!
Emily Atkin na svojem blogu HEATED na Substacku danas je objavila da „istraživanje javnog mnijenja koje je u subotu objavio Data for Progress pokazuje da 64 posto američkih birača razumije da klimatske promjene pogoršavaju šumske požare. Anketa provedena na uzorku od 1.164 birača različitih političkih uvjerenja pokazala je da samo 27 posto ispitanika ne smatra da klimatske promjene pridonose intenzitetu požara, dok 9 posto nema stav o tome. Zanimljivo je da su republički birači podijeljeni gotovo točno napola: 45 posto njih prepoznaje vezu između klime i požara, a 45 posto tu vezu odbacuje.
„No, evo što je posebno rječito: dok su republički birači u stvarnom životu podijeljeni oko veze između klime i požara, republički zastupnici u Kongresu nisu. Dapače, svaki republički zakonodavac koji se oglasio o prošlotjednoj krizi kvalitete zraka okrivio je isključivo loše upravljanje kanadskim šumama — bez ijedne riječi o klimatskoj komponenti.”
Naftni lobiji i njihov novac
Neki bi to možda objasnili pukim podilažanjem neupućenom predsjedniku, no Atkin smatra drukčije: „Spreman sam reći da je ugađanje nestabilnom predsjedniku koji negira klimatske promjene vjerojatno dio jednadžbe. No uvjerena sam i da bi republikanci u Kongresu, bez obzira na to tko sjedi u Bijeloj kući, ionako ignorirali klimatsku dimenziju ovih požara i krivnju usmjeravali drugamo. I to iz jednog jedinog razloga — potpuno su u džepu naftne industrije. Da ilustriram što mislim, pogledajmo neke od zastupnika koji su najgrljavije optuživali Kanadu za požare proteklih tjedan dana.
- Senator Bernie Moreno (R-OH) u petak je predložio zakon o uvođenju sankcija Kanadi zbog navodnog nesuzbijanja požara, krivnju pripisujući isključivo lošem upravljanju šumama. Moreno je od svog izbora 2024. godine od naftne i plinske industrije primio ukupno 445.823 dolara izravnih donacija za izbornu kampanju. U izbornom ciklusu 2024. bio je šesti senator po visini primljenih sredstava iz te industrije.
- Zastupnik John James (R-MI) u srijedu je predvodio skupinu republikanskih zastupnika iz Michigana koji su kanadskom premijeru Marku Carneyu uputili oštar pismo u kojem Kanadu optužuju da ne „upravlja svojim šumama”. James je od svog izbora 2022. od naftne i plinske industrije primio 692.343 dolara izravnih donacija. U izbornom ciklusu 2024. nalazio se među pet posto zastupnika koji su primili najviše novca iz te industrije — zauzeo je 20. mjesto od ukupno 435 članova Zastupničkog doma.
- Zastupnik August Pfluger (R-TX) u ponedjeljak je objavio priopćenje u kojem optužuje Kanadu da dopušta nekontrolirano gorenje šuma te poziva na donošenje zakona FENCES Act — propisa kojim bi se proizvođačima fosilnih goriva omogućilo izbjegavanje obveza iz Zakona o čistom zraku kada smatraju da onečišćenje dolazi iz inozemstva. Pfluger je od svog izbora 2020. od naftne i plinske industrije primio 2.011.278 dolara izravnih donacija. Samo u izbornom ciklusu 2024. primio je 808.224 dolara — više nego bilo koji drugi član Zastupničkog doma, i to za više od 300.000 dolara više od drugoplasiranog, predsjednika Doma Mikea Johnsona.
- Zastupnik Tim Walberg (R-MI) u petak je predvodio još jednu skupinu republikanskih zastupnika iz Michigana koji su kanadskom veleposlaniku u SAD-u uputili pismo u kojem tvrde da su požari „velikim dijelom posljedica desetljećima lošeg upravljanja šumama”. Walberg je od 2010. od naftne i plinske industrije primio 473.546 dolara izravnih donacija za kampanju.
- Zastupnik Gabe Evans (R-CO) kanadske požare koristi kao argument za slabljenje propisa o onečišćenju zraka za američke tvrtke. Evans je od svog izbora 2024. od naftne i plinske industrije primio 112.929 dolara izravnih donacija. U izbornom ciklusu 2024. zauzeo je 50. mjesto od 435 članova Zastupničkog doma po visini primljenih sredstava iz te industrije, što ga svrstava u gornji 12-postotni sloj primatelja.”
Moć novca
„Navodim ovo kako bih podsjetila na nekoliko stvari koje većina vas ovdje vjerojatno već zna, ali koje smatram važnim ponavljati dok prolazimo kroz ovo paklensko ljeto Super El Niña i klimatskih katastrofa koje se nižu jedna za drugom. Prvo, novac fosilne industrije iznimno je moćna i duboko korumpirajuća sila u američkoj politici koja ograničava ne samo o čemu možemo razgovarati kada su u pitanju veliki problemi, nego i što možemo učiniti da ih riješimo.
„U znanstvenoj zajednici nema prijepora oko toga da klimatske promjene pojačavaju ove razorne požare, posebno u kanadskim borealnim šumama. Ipak, politički gledano, ne možemo poduzeti apsolutno ništa po tom pitanju — jer svako upiranje prstom u klimatske promjene nužno znači i upiranje prstom u industriju koja je za to primarno odgovorna. A to ne dolazi u obzir. Zbog — novca.”
Atkin pritom napominje da predsjednik nije jedini političar čija vlast počiva na tome da nikada ne dovede u pitanje status quo fosilne industrije. „Cijela Republikanska stranka je u rukama te industrije, a i znatan broj demokrata nije ništa bolji. Ako pogledate dugi popis primatelja novca od naftne i plinske industrije na Open Secrets, vidjet ćete da se uz neka od vodećih imena nalazi slovo D. I nije slučajnost da ti demokrati rijetko predvode borbu za politike koje bi ozbiljno smanjile emisije.
„Industrija raspolaže i nevjerojatno razgranatom političkom infrastrukturom — super PAC-ovima, organizacijama s neprozirnim financiranjem, strukovnim udrugama, lobističkim operacijama, think tankovima i reklamnim kampanjama”, napisala je Atkin. „Zastupnik ne mora nužno izravno primiti debeli ček da bi plesao uz svirku Velikog naftnog biznisa.”
Rezultati ankete čine taj politički promašaj još očiglednijim, tvrdi ona. „Unatoč više od 40 godina bogato financirane propagande koja ih uvjerava da ne vjeruju vlastitim očima — ni plućima — 45 posto republikanskih birača razumije da su klimatske promjene stvarne i da pogoršavaju požare. A ti birači u Kongresu praktički nemaju nikakvo zastupanje. Ni jedan republički zakonodavac koji glasno reagira na ovu krizu nije priznao ono što gotovo polovica birača vlastite stranke već zna.
„Kladila bih se da to znaju i neki od tih zakonodavaca. I to je možda najtragičniji dio svega. Veliki politički uspjeh naftne industrije nije u tome što je uvjerila sve republikance da su klimatske promjene izmišljotina. Uspjeh je u tome što je istinu učinila neizgovorljivom među republikanskim političarima — čak i dok se njihovi birači guše u dimu.” Atkin ima dar da govori istinu bez uljepšavanja i zaobilaženja.
Dječja inat
Krugman je to možda i najbolje sažeo: „Ovo je zaista čista inat, u smislu da iza toga nema nikakve strategije. Nove carine štetit će američkim potrošačima, a nitko ne očekuje da će od Kanađana iznuditi ikakve ustupke — naprotiv, Kanađani su sve ljući na Sjedinjene Države. Kanada bi trebala biti, i nekad jest bila, Amerika najbliži prijatelj na svijetu. Dijelimo temeljne političke i moralne vrijednosti sa sjevernim susjedom. Uglavnom govorimo i istim jezikom. I Kanađani su nas doživljavali iznimno pozitivno — sve dok Trump nije počeo s carinama i prijetnjama. Sada nas doživljavaju lošije nego Kinu.”
Izvor: CleanTechnica







