Teško je danas zamisliti, ali u 2007. godini, svijet mobilnih telefona bio je sasvim drugačiji. Nisu postojali pametni telefoni s cijelim dodirnim ekranima i intuitivnim sučeljima, niti App Store prepun aplikacija koje bi poboljšale svaki aspekt našeg svakodnevnog života, a svakako nije postojala ni džepna naprava koja je savršeno spojila telefon, internetskog komunikatora i media player. Međutim, 9. siječnja 2007., tijekom sada već legendarne prezentacije Stevea Jobsa na Macworld konferenciji, Apple je svijetu predstavio prvi iPhone, a tada je sve krenulo na bolje. To nije bilo samo predstavljanje novog proizvoda; to je bila hrabra vizija budućnosti mobilne tehnologije koja je tada bila nezamisliva.
Zamislite da ste sjedili u toj publici – ili možda da ste gledali s ruba, s uzbuđenjem i nesigurnošću. Nikada prije niste imali priliku vidjeti nešto poput toga. Uzbuđenje oko tog događaja bilo je ogromno, ali skepticizam je također bio prisutan. Da li ovaj elegantni, minimalistički uređaj bez fizičke tipkovnice – što je tada bilo gotovo neviđeno u eri BlackBerryja i Palm Treoa – zaista može ispuniti očekivanja koja je Apple postavio?
Jobs je iznio svoj govor s prepoznatljivim šarmom, stvarajući napon koji je držao publiku u napetosti. Započeo je jednostavnom rečenicom: “Danas će Apple ponovo osmisliti telefon” i publika je bila na rubu uzbuđenja. No, to nije bio kraj. Ono što je Jobs učinio sljedeće bilo je čisto genijalno: nije najavio samo telefon; predstavio je **tri uređaja u jednom** – “iPod s širokim zaslonom i dodirnim kontrolama, revolucionarni mobilni telefon i probojni internetski komunikator.” U tom trenutku, zbunjenost se miješala s pljeskom dok je publika počela shvaćati: ‘Je li to zapravo jedan uređaj koji može sve to?’ I doista jest – iPhone.
Dok je Jobs nastavio s demonstracijom, predstavio je svijetu karakteristike koje danas smatramo uobičajenima, ali su tada bile revolucionarne, poput multi-touch sučelja. Ovo nije bio samo bilo kakav zaslon osjetljiv na dodir – iPhone je prepoznavao geste: štipanje za zumiranje, povlačenje za otključavanje, prebacivanje između fotografija jednim potezom prsta. Korištenje telefona odmah je postalo fluidno, intuitivno i užitak, umjesto nespretno i frustrirajuće.
Ako niste bili očarani, predstavljanje Safarija – punopravnog web preglednika na vašem telefonu – bilo je otkriće. Zamislite pregledavanje pravih web stranica (a ne pojednostavljenih verzija za mobilne uređaje) na tako malom, elegantnom ekranu po prvi put! To je bilo baš ono što je prosječni potrošač želio, ali nije znao da mu treba.
U mnogim aspektima, ovo lansiranje nije se odnosilo samo na telefon; bilo je to redefiniranje našeg odnosa s tehnologijom. Ako ste bili jedan od onih koji su svjedočili ovom otkriću, nemoguće je bilo ostati ravnodušan na Appleovu viziju. Do tada su telefoni uglavnom služili samo za obavljanje poziva, slanje poruka, eventualno provjeru e-pošte. No, taj novi uređaj? Obećavao je promijeniti način na koji živimo, a ta promjena ubrzo je postala jasna cijelom svijetu kada je iPhone stigao na police 29. lipnja 2007.
Međutim, nije bilo sve savršeno. Cijena – 499 USD za model od 4 GB i 599 USD za 8 GB – možda ne zvuči mnogo u današnjem svijetu skupih pametnih telefona, ali tada je to bio značajan iznos. Mnogi skeptici su sumnjali u to hoće li ga prosječni potrošači prihvatiti zbog visoke cijene i potpuno dodirnog sučelja. Na kraju krajeva, fizički gumbi su bili norma, a ova elegantna staklena naprava bila je jednostavno… drugačija. Promjena uvijek donosi strah, zar ne?
Ipak, unutar nekoliko mjeseci, počelo se događati nešto nevjerojatno. Ljudi su se formirali ispred trgovina, neki su kampirali danima unaprijed, samo da bi dobili priliku držati ovaj novi simbol budućnosti u svojim rukama. Nije se radilo samo o želji za najnovijim gadgetom. Željeli su biti dio pokreta, revolucije. Ako ste bili među onima koji su imali iPhone prve generacije, sjećate se da tu nije bilo samo korisnosti – to je bila pripadnost eri u kojoj je tehnologija iznenada postala lijepa, ambiciozna i duboko osobna.
Iz retrospektive, lako je uočiti da predstavljanje originalnog iPhonea nije bilo samo lansiranje proizvoda; to je bio kulturni trenutak, prekretnica za potrošačku tehnologiju. Nastavio je ne samo dominirati tržištem mobilnih telefona, već je promijenio način na koji komuniciramo, radimo i zabavljamo se. Ipak, u tom trenutku, bilo je toliko toga još uvijek neizvjesnog. Potencijal je bio tu, ambicija jasna, ali kako će se prijem odvijati? O tome smo odlučivali svi mi.
U središtu briljantnosti prvog iPhonea nalazile su se njegove ključne inovacije, od kojih su mnoge tada izgledale gotovo čarobno. Najvidljivija je, naravno, bila eliminacija fizičke tipkovnice u korist velikog, 3,5-inčnog multi-touch ekrana. Dajte sebi trenutak da zaista *osjetite* tu razliku – prošli su dani nezgrapnih fizičkih tipki koje su ograničavale kreativnost i brzinu. Odjednom, tipkanje se obavljalo na virtualnoj tipkovnici koja bi se povukla kada vam ne bi bila potrebna, ostavljajući prostor za fluidno, predivno sučelje. Naravno, bilo je potrebno prilagoditi se, i da, neki strastveni ljubitelji BlackBerryja zaklinjali su se da nikada neće napustiti svoje fizičke tipkovnice (možda ste bili među njima). No, kada ste se navikli na virtualnu tipkovnicu koja je ‘samo radila’, više se niste osvrtali, zar ne?
Multi-touch tehnologija – nije bila samo zgodna funkcionalnost. Uvela je dosad neviđenu jednostavnost korištenja. Mogli ste štipati za zumiranje slika ili karata. Mogli ste prelistavati albume jednim potezom prsta, a iPhone je prepoznavao ne samo dodire, već i nijanse pritiska i smjera. Apple je čin jednostavnog dodirivanja telefona učinio osobitim, kao da telefon izravno odgovara vama – jer i jest. Bilo da je riječ o zumiranju web stranice, pregledavanju popisa pjesama ili igranju aplikacijama na kapacitivnom dodirnom ekranu, bila je to mala revolucija za vaše prste. Vjerojatno se sjećate trenutka kada vam je prvi put netko dao iPhone u ruke, a vi ste instinktivno dodirnuli ekran da biste njime upravljali – bez razmišljanja.
Međutim, Apple nije stao tu; pomakli su granice integrirajući punokrvni web preglednik, nešto što je prije bilo gotovo nezamislivo na mobilnim uređajima. Uvedite Safari. Sjetite se: telefoni prije iPhonea nudili su osnovni pristup webu, obično oslonjeni na nezgrapna, jednostavna “mobilna” izdanja web stranica koja su često ostavljala mnogo toga za poželjeti. No, s Safarijem na iPhoneu, mogli ste posjećivati prave desktop stranice – poput onih na vašem računalu – samo smanjene da stanu u vaš džep. I radilo je savršeno. Nema više čekanja na osnovne, sporo učitavajuće mobilne stranice. Zamislite kakva je to tada bila revolucija – mogli ste udobno pratiti vijesti, pregledavati društvene mreže ili prodavati putem web-a, sve s malog gadgeta koji ste mogli držati u jednoj ruci.
iPhone je također revolucionirao način na koji doživljavamo multimediju na mobilnim uređajima. Kada je Jobs izjavio da je to “iPod s širokim zaslonom i dodirnim kontrolama,” nije pretjerivao. iPod je već bio cijenjeni dio digitalnog glazbenog ekosustava, ali je iPhone transformirao iskustvo uključivanjem izravno u pametni telefon. Nije više bilo potrebe brinuti se o nošenju više uređaja. Sve što vam je bilo potrebno – glazbu, video reprodukciju i upravljanje digitalnim datotekama – bilo je pronađeno u tom elegantnom, višenamjenskom komadu stakla. Dosadno vam je u podzemnoj? Samo nekoliko dodira, i mogli ste se izgubiti u video zapisu ili omiljenoj pjesmi – bez prekida. A svi oni izbornici koje ste prošli u eri iPoda zamijenjeni su jednostavnim sučeljem, osmišljenim za besprijekorne pokrete i dodire.
Ali vjerojatno najrevolucionarnija i često zanemarena značajka? Vizualna govorna pošta. Sada se to čini trivijalnim, ali 2007. godine, kretanje kroz govorne poruke moglo je biti mučno – morali ste nazvati broj, slušati niz glasovnih uputa, i beskrajno čekati da dođete do poruke koju ste željeli čuti. iPhone je to promijenio, dajući korisnicima vizualni pristup govornim porukama, omogućujući im da biraju redoslijed poruka. Nije čudo da je taj detalj promijenio cijelu industriju, čineći komunikaciju beskrajno jednostavnijom. Bila je to jedna od onih ‘malih stvari’ koje zaista pokazuju kako Apple stavlja korisničko iskustvo u središte svake odluke.
I, naravno, ništa ne bi bilo potpuno bez spominjanja e-pošte. Apple je uveo mobilnu aplikaciju za e-poštu baziranu na dodiru, koja podržava slike, stilizirane poruke i bogato formatiranje teksta. Mobilna e-pošta više nije bila samo za šefove ili stručnjake. *Vi* ste mogli slati i primati lijepo oblikovane, čiste i funkcionalne e-poruke u pokretu, bez mučenja s kompliciranim postavkama poslužitelja.
Kamera iPhonea, s 2 megapiksela, možda ne zvuči revolucionarno u usporedbi s današnjim ultra-visokim definicijama, ali tada je radila iznenađujuće dobro. Bila je brza za otvaranje, jednostavna za korištenje, a unatoč svojoj skromnoj rezoluciji (prema današnjim standardima), proizvodila je neke od najčišćih fotografija koje ste mogli dobiti na telefonu. I najvažnije – bila je savršeno usklađena s korisničkim prijateljskim pristupom uređaja. Nije bilo potrebe za raznim postavkama ili aplikacijama. Dodirnite za snimanje, i tu je: vaša uspomena, ovjekovječena. Iako nije bilo moguće snimati videozapise ili uređivati svoje snimke izravno na uređaju, jednostavnost i ljepota kamere bili su dovoljni da pokrenu pokret. Za mnoge, to je značilo bitan pomak – telefoni više nisu bili samo za komunikaciju. Postali su alati za bilježenje naših svakodnevnih života, od spontanih trenutaka do putničkih avantura, sve u dlanu.
Pa kada razmišljate o tim ranim danima prvog iPhonea, što vam se najviše ističe? Je li to bilo uzbuđenje držanjem veličanstvenog tehnološkog proizvoda koji je obuhvaćao toliko ključnih funkcija? Ili ste shvatili da će ovaj uređaj, koliko god bio inovativan, otvoriti plimni val beskrajnih mogućnosti, od aplikacija koje pomažu pratiti zdravlje do igara koje bi vas zabavljale satima? Koje god emocije iPhone izazvao, jedno je sigurno: promijenio je sve, a tek smo počeli.
Prva stvar koju su ljudi primijetili o iPhoneu kada su ga prvi put vidjeli – bilo uživo ili tijekom Jobsovog ključnog govora – bila je njegova radikalna dizajnerska estetika. Zamislite svijet 2007. godine, kada su dominirali BlackBerryji, preklopni telefoni i nezgrapni uređaji. Telefoni su bili funkcionalni alati, a ne izrazi stila ili individualnosti. I imali su taktilne tipkovnice, redove nezgrapnih gumba i male zaslone. Tada, neočekivano, Apple je razorio sve norme i dao nam budućnost upakiranu u elegantno staklo i aluminij. Dizajn prvog iPhonea bio je neusporediv. Nije bio samo telefon; bio je objekt čiste estetske elegance.
Pokušajte zamisliti to na trenutak. Dizajn iPhonea djelovao je nadrealno. U eri kada su svi telefoni imali neku vrstu fizičke tipkovnice, Appleova odluka da potpuno eliminira gumbe bila je veliki rizik. Ali, kako se to isplatilo. Umjesto gumba, imao je veliki, 3,5-inčni ekran koji je vikao za vašom pažnjom. Bio je to luksuz, naravno – kino-kvalitetni široki ekran u vašoj ruci – ali bio je i praktičan. *Jedan jedini gumb.* To je bilo sve. Nema suvišnog prostora, ništa pretjerano, samo minimalna funkcionalnost u savršeno uravnoteženom obliku.
Rubovi su bili pažljivo zakrivljeni, čineći ga udobnim za dugotrajno korištenje, a još važnije, osjećao se luksuzno u rukama. Luksuz, da. Ako ste imali sreće da ga posjedujete, vjerojatno se sjećate tog snažnog osjećaja dok ste okretali telefon. Na stražnjoj strani, polirani aluminij s crnom plastikom na dnu, suptilan izbor koji je poboljšao signal, ali je također ostao vizualno dosljedan. Taj brušeni aluminij dao mu je nepogrešiv profinjen izgled – u oštrom kontrastu s plastičnim alternativama tog vremena. I iako taj izbor danas izgleda jednostavno, onda je to bila prava revolucija u dizajnu mobilnih telefona. Apple je, kao i uvijek, razmišljao nekoliko koraka unaprijed.
Sjećate li se kako je bio čvrst? Težina je bila pažljivo projektirana da dosegne savršenu ravnotežu – nije pretežak da bi bio nezgrapan, ali dovoljno čvrst da nikada ne ostavi osjećaj jeftinosti ili krhkosti. Kada biste prvi put uzeli iPhone u ruke, većina ljudi osjetila bi tu visceralnu vezu s uređajem – što je nedostajalo u dislociranim, fragmentiranim dizajnima konkurenata. iPhone je bio osoban, dizajniran specifično za *vas*.
Tada je tu bilo staklo na prednjoj strani. Ne bilo koje staklo, već dizajn koji je uključivao optički kvalitetno staklo koje se osjećalo glatko, ali je bilo robusno. Apple je znao da će ovaj uređaj biti u rukama ljudi – dodirivan, tapkan i nošen svuda – pa su bili metodični u pristupu završnoj obradi prednje ploče i osjetljivosti na dodir. Ako ste držali prvi iPhone, znate da Appleova pažnja prema detaljima nije imala konkurenciju i još uvijek nema. Prvi dodir ekrana gotovo je djelovao čarobno, jer je iPhone-ovo elegantno sučelje reagiralo na vaše geste s fluidnošću. Nije pružalo otpor; povlačilo se s puta. Za razliku od starih rezistivnih ekrana (koji su zahtijevali pritisak za registraciju unosa), iPhone je bio poput klizanja po staklu, potičući jednu od najtransformativnijih era u industrijskom dizajnu bez ikakve sumnje.
Možda ste, poput mnogih, bili zapanjeni koliko je izgledao *drugačije*. Apple je uklonio sve što vam nije potrebno i uveo eleganciju u sve što vam treba. Boje su bile skromne, ali ambiciozne – srebrni aluminij, crni akcenti. Bio je nesumnjivo moderan, ali diskretan, uređaj koji nije morao vikati da bi privukao vašu pažnju. Jednostavno *je* bio. Čak i desetljeće kasnije, taj poseban balans jednostavnosti i sofisticiranosti nešto je što malo koji pametni telefoni dosegnu.
Ako zaronimo dublje u njegov dizajn, postoje sitni odabiri koji se zbrajaju do dojma koji je ostavio. Na primjer, baterija je bila ugrađena, iako je ovaj odabir u početku bio kontroverzan (gotovo svaki telefon tada imao je uklonjivu bateriju), Apple je to učinio s razlogom. Željeli su zadržati formu što čistijom. Ova odluka otvorila je put za bešavne, ultra moderne unibody uređaje koji će dominirati tržištem do kraja desetljeća. A taj ikonski Home gumb? Nije bio samo funkcionalan; bio je srce navigacije iPhoneom, pružajući taktilno zadovoljstvo svaki put kada bi ga pritisnuli.
Jedna od najljepših karakteristika prvog iPhonea bila je način na koji je Apple spojio formu i funkciju. Gumbi – za kontrolu glasnoće, tihi način i spavanje/budnost – bili su u ravni s bočnim stranama, privlačeni svojim taktilnim senzacijama. Sve je bilo namjerno diskretno, stapajući se u tu jednostavnu, kohezivnu cjelinu. Ništa nije izgledalo nasumično; svaki mali detalj bio je usavršen za maksimalan učinak. Nije se radilo samo o izgledu – radilo se o tome kako se osjećalo u rukama i kako su ti suptilni detalji funkcionirali u svakodnevnom životu.
Razumijevanje dizajna originalnog iPhonea zapravo znači razumjeti zašto Appleov uspjeh nikada nije bio samo o tehnologiji – već i o luksuzu, pažnji prema detaljima, i najvažnije, o emocionalnoj povezanosti koju je pobudio. Je li neki drugi telefon natjerao ljude da se ponose posjedovanjem? Imati iPhone bilo je i još uvijek jest izjava – izjava da je ovdje uređaj koji je osobnu tehnologiju podigao na umjetničku razinu. Primanje poruke, provjera e-pošte, obavljanje poziva ili samo izvlačenje iz džepa djelovalo je, nekako, drugačije, elegantnije, promišljenije.
Apple je stvorio nešto bezvremensko – toliko da se odjeci dizajna originalnog iPhonea i dalje mogu naći u današnjim modelima. Iako su naši telefoni postali veći, brži i složeniji, osjećaj čuđenja potaknut pažljivim dizajnom te prve generacije iPhonea još uvijek traje. Bez obzira jeste li bili prisutni od prvog dana ili ste otkrili njegovu magiju kasnije, malo tko može poreći da je bio vizionarski.
Iako je uzbuđenje bilo prisutno, važno je priznati da prvi iPhone nije bio bez svojih mana. Čak i ako vas je očarala čarolija njegovog lansiranja i odmah ste se zaljubili u njegov predivan dizajn, velika su šanse da ste ubrzo naletjeli na njegova ograničenja. Budimo iskreni – nijedan proizvod ne može biti savršen odmah po lansiranju, čak ni nešto tako revolucionarno kao iPhone. Ako ste posjedovali prvi iPhone ili možda razmišljali o njegovoj kupnji, vjerojatno ste pomno razmatrali ta ograničenja. Dakle, što su onda bila ta početna slabost?
Jedna od najvećih kritika u to vrijeme bila je upućena iPhoneovom nedostatku 3G podrške. Dok su se konkurenti poput Nokije i BlackBerryja uvodili s bržim prijenosima podataka, prva generacija iPhonea oslanjala se isključivo na 2G (EDGE) mreže za pristup internetu. Ako ste bili u pokretu, pokušavajući učitati web stranicu ili pustiti glazbu, spora brzina večine vremena bila je primjetna. Često ste čekali, i čekali. U doba kada je instant konekcija postajala norma, a ne luksuz, to je bila teška pilula za mnoge tehnološke entuzijaste. Pitali su se, je li ovaj telefon zapravo građen za budućnost ili je već bio zastario?
Nedostatak App Storea također je bio značajno ograničenje. Zamislite to – vrijeme prije nego što su aplikacije postale srž onoga što pametni telefon čini “pametnim.” Kada je prvi iPhone predstavljen, prilagodbe su bile minimalne. Nisu postojale aplikacije treće strane, nije bilo igara, i društvene mreže nisu čekale da budu preuzete. iPhone je dolazio s unaprijed instaliranim standardnim aplikacijama Apple-a, ali to je bilo sve. Niste mogli dodavati nove funkcije ili iskoristiti sve inovacije koje su razvijatelji imali za ponuditi. Naravno, web-aplikacije su mogle malo pomoći, ali mogle li se iste zaista natjecati s aplikacijama koje uzimamo zdravo za gotovo danas? Apsolutno ne. Za rane korisnike, ovo je stvaralo osjećaj ključnog nedostatka koji je ograničavao potencijal uređaja.
Trajanje baterije bilo je još jedan aspekt koji nije ispunio očekivanja. Prva iPhoneova fiksna baterija od 1400 mAh bila je kritizirana zbog nedovoljne podrške za dugotrajniju svakodnevnu upotrebu. Nakon nekoliko sati surfanja webom ili slušanja glazbe, mogli biste se naći u potrazi za punjačem. Ovo nije bilo olakšano iPhoneovim izvanrednim karakteristikama – velikim, sjajnim ekranom – koji je bio znatan potrošač energije. Gledajući unatrag, ovo je bio podsjetnik da lijep, napredan uređaj često dolazi na račun praktičnosti. No, u tim ranim danima, vjerojatno ste bili pogođeni između divljenja svom novom gadgetu i frustracije stalnog praćenja razine baterije.
Još jedan nedostatak bio je kapacitet pohrane. Na lansiranju je iPhone bio dostupan samo u verzijama od 4 GB ili 8 GB. Ako ste osoba koja voli imati mnogo glazbe, fotografija ili aplikacija, vjerojatno ste uskoro shvatili da je ograničeni kapacitet pohrane postao usko grlo. Lako ste mogli ispuniti taj prostor relativno brzo, tim više što iPhone nije podržavao vanjske memorijske kartice. Morali ste pažljivo odabrati što ćete preuzeti, neprestano brisati sadržaj kako biste napravili mjesta za nove. Ovo je moglo izgledati kao znatno ograničenje, posebno za korisnike koji su navikli nositi cijele biblioteke glazbe ili video sadržaja na svojim uređajima.
Možda je jedna od najkontroverznijih kritika ležala u cijeni. Prva generacija iPhonea nije bila jeftina – počinjala je od 499 USD za model od 4 GB, dok je verzija od 8 GB dolazila po cijeni od 599 USD. Ovi iznosi nisu uključivali troškove dvogodišnjeg ugovora koji je bio nužan s AT&T-om, koji je bio ekskluzivni pružatelj usluga u SAD-u u to vrijeme. To je bila velika investicija, posebno u eri kada su mnogi potrošači dobivali telefone besplatno ili po niskoj cijeni putem subvencija. Za mnoge potencijalne kupce, ova visoka cijena bila je značajna prepreka. Možda ste osjetili trenutak oklijevanja ili dvojbe, pitajući se, “Je li to zaista vrijedno toliko novca?”
Nedostatak nekih osnovnih funkcionalnosti također je bio predmet kritike. Na primjer, nije bilo MMS (Multimedia Messaging Service), pa, ako ste htjeli poslati sliku prijatelju, morali ste koristiti e-poštu umjesto slanja jednostavne tekstualne poruke s slikom. Još jedna bolna točka? Nema snimanja videa. Većina telefona u njegovoj cjenovnoj klasi nudila je mogućnost snimanja videa, ali iPhone je nekako propustio ovu ključnu značajku. I dok je Apple hvalio Safari kao punokrvni web preglednik, još nije bilo Adobe Flash podrške, što je značilo da mnoge web stranice nisu mogле ispravno funkcionirati na uređaju.
Sada, razgovarajmo o izdržljivosti. Iako je iPhone bio prekrasan za gledanje, držanje ga je dolazilo s dozom anksioznosti. Taj ekran – oh, taj prekrasan 3.5-inčni ekran – djelovao je krhkim, zar ne? Mnogi korisnici prve generacije iPhonea neprestano su brinuli zbog padova i pukotina. Zapravo, jedan od najčešćih dodataka koji su se pojavljivali uz lansiranje iPhonea bila je zaštita za ekran. Obruči i napukli ekrani bili su stvarna briga, i vjerojatno ste se često uhvatili u razmišljanju o tome kako paziti na svoj iPhone više nego na bilo koji prethodni uređaj.
A tu je bio i problem ekskluzivnosti. Za američke kupce, iPhone je bio vezan za samo jednog pružatelja usluga: AT&T. Ako ste bili na drugoj mreži, loša sreća – morali ste ili prijeći na AT&T ili propustiti sjajni novi uređaj od Applea. Za postojeće AT&T korisnike, to nije bio veliki problem, ali za sve ostale, to je predstavljalo smetnju. Ekskluzivnost ugovora također je značila da su međunarodni korisnici morali čekati dulje na izdavanje iPhonea u njihovim regijama. Ova vrsta operaterske ekskluzivnosti bila je frustrirajuća za mnoge rane entuzijaste koji su željeli sudjelovati u revoluciji iPhonea, ali nisu bili spremni na promjenu operatera.
Unatoč svim njegovim ograničenjima i kritikama, iPhone je očito imao dovoljno privlačnosti da privuče milijune korisnika. Možda ste negodovali zbog sporijih brzina podataka ili ograničenih funkcionalnosti, ali istodobno, revolucionarna priroda uređaja vas je i dalje privlačila. Posjedovanje prvog iPhonea nije se odnosilo samo na specifikacije – radilo se o sudjelovanju u pokretu, svjedočenju tehnologiji koja se činila kao prozor u napredak.
Pojava prvog iPhonea nije samo započela novu eru pametnih uređaja; preoblikovala je razumijevanje tehnologije u našem svakodnevnom životu. Ako ste pratili razvoj mobilnih uređaja prije 2007. godine, zacijelo se obilato sjećate razlike između onoga što se nekada očekivalo od telefona i onoga što danas tražimo.
Razlog zašto je iPhone postao takav fenomen nije bio samo zbog njegovih ključnih značajki – on je natjerao na promišljanje o našoj tehnologiji i njenom mjestu u svakodnevici.
