Usporedbi s rastućim brojem smrtnih slučajeva uzrokovanih vrućinama i razornim šumskim požarima u Cairngormsima i Suffolku, vijest da Kraljevsko hortikulturno društvo (RHS) razmišlja o preseljenju svoje zbirke hortenzija iz Surreya u Greater Manchester i North Yorkshire možda se čini nevažnom. No ona ukazuje na geografske razlike u izloženosti globalnom zatopljenju koje nikada nisu bile toliko očite kao ovog ljeta – prošli je mjesec bio najsuši u povijesti mjerenja. Sedam područja južne i istočne Engleske službeno je proglašeno sušom, kao i cijeli Wales.
Sušu je teže izmjeriti nego toplinski val, koji Met Office proglašava kada maksimalna temperatura tri uzastopna dana premašuje određeni prag. No to što je sušu teže kvantificirati ne znači da je manje štetna. Nestašica vode otkriva konkretne ranjivosti i nejednakosti, ali i nepripremljenost Ujedinjenog Kraljevstva za klimatske promjene u cjelini.
Neke od nepravdi koje su se pokazale posljednjih tjedana zapanjujuće su predvidive. Iznimke koje golf terenima i školama s velikim sportskim površinama dopuštaju zalijevanje travnjaka dok je lokalnim vlastima i kućanstvima to zabranjeno izazvale su opravdani bijes. Privilegiranost elite nije ništa novo, ali pojačani učinak takvih obrazaca u uvjetima ekstremnih vremenskih neprilika zahtijeva ozbiljnu pozornost. Povlastice poput zajamčene opskrbe vodom za golf terene ne mogu opstati u uvjetima suše. Oni čiji ih stambeni uvjeti, posao ili zdravlje čine ranjivima moraju biti zaštićeni.
Andy Burnham još nije iznio planove za veću javnu kontrolu vodnih kompanija. Nacionalizacija Thames Watera ostaje dobrodošla mogućnost. No ključno je da se pozabavimo ulogom te industrije u pogoršavanju nestašice i nepravde. Njezini čelnici i dioničari nisu jedini krivi. Odluku o privatizaciji vodne industrije donijela je konzervativna vlada, a regulatori snose odgovornost za kronično slab nadzor – posebice nad Thames Waterom, koji godinama odgađa vlastiti kolaps. Ipak, izvlačenje milijardi funti dobiti iz tvrtki ustrojenih kao regionalni monopoli, dok su infrastruktura, pročišćavanje otpadnih voda i skladišni kapaciteti bili zanemareni, a dugovi su se gomilali – pravi je skandal. Suša otkriva koliko je to opasno: kada se od ljudi traže žrtve, nužno je da osjećaju zajedničku odgovornost prema općem dobru.
Barem su novi rezervoari, koji zimi prikupljaju vodu za ljetnu upotrebu, na putu. Nakon tri desetljeća bez izgradnje ijednog većeg, industrija se obvezala izgraditi ih deset, a dva u sušnom istočnom dijelu Engleske dobila su prioritetni status. No ostaju otvorena pitanja o održivosti planova za gradnju tisuća novih domova na područjima sklonima suši, kao i o problemima s kojima se suočavaju poljoprivrednici, koji traže da im se olakša izgradnja rezervoara za navodnjavanje usjeva. Recikliranje vode i napori na njezinom očuvanju također daleko zaostaju za potrebama, a potrošnja vode po kućanstvu u Engleskoj i Walesu među najvišima je u Europi.
Kako klima na jugu Engleske sve više nalikuje mediteranskoj, oni koji si to mogu priuštiti sve će češće gledati prema sjeveru – poput RHS-ovih hortenzija. Globalno zatopljenje učvrstit će stare obrasce nejednakosti, ali će stvoriti i nove. Društva i vlade moraju se pripremiti na oboje. Ovogodišnja suša jasno pokazuje koliko je to hitno.
Izvor: The Guardian
Povezani članci
Jackery dodaje mogućnosti i proširivost novoj prijenosnoj bateriji HomePower 1000 Plus v21.9.2026.
Trumpova administracija navodno nastoji predati dio zemljišta Yosemitea privatnom investitoru – izvješće31.8.2026.
Hyundai se kladi na električna vozila s produženim dosegom30.8.2026.
Klimatska obveza Guardiana 202629.8.2026.
