Ukrasne akvarijske ribe koje su pobjegle iz uzgajališta uklopile su se u lokalni ekosustav na Filipinima, no znanstvenici upozoravaju da bi mogle ugroziti autohtonu bioraznolikost jezera.
Smatra se da su flowerhorn cihlide – hibridne ribe uzgojene ljudskom rukom, cijenjene zbog zlatnožute boje i karakteristične izbočine na glavi – za vrijeme tajfuna pobjegle iz uzgajališta u jezero Sampaloc, smješteno u vulkanskom krateru.
Glavna uzgojna riba u tom jezeru je tilapija, koja je važan oslonac lokalne prehrambene proizvodnje i trgovine. Istraživanje Hannah Nicole C. Gasmen i dr. Janice A. Ragaze s Ateneo de Manila Sveučilišta pokazalo je da su flowerhorni već uključeni u postojeći sustav akvakulture – poput tilapije, dobro podnose teške uvjete. Primjerci koji su se udomaćili u divljini i pronašli put u kaveze s tilapijom ponekad se zadržavaju i prodaju kao ukrasne ribe, a dio lokalnog stanovništva ih namjerno i nasađuje.
Istraživanje, međutim, upozorava da bi namjerno nasađivanje i prodaja mogli dodatno proširiti ionako već uspostavljenu invazivnu populaciju.
Jezero Sampaloc, površine 104 hektara, već je opterećeno otpadnim vodama, kućnim otpadom, hranjivim tvarima iz akvakulture i plastičnim otpadom, što ga čini posebno osjetljivim na invazivne vrste. Flowerhorni se dobro snalaze u njegovim eutrofnim, zagađenim vodama te se natječu s autohtonim vrstama za hranu, sklonište i mrijestilišta. Autohtona riba ayungin, poznata i kao srebrni grgeč, nekad uobičajen ulov, postaje sve rjeđa i Međunarodna unija za zaštitu prirode svrstala ju je u ugrožene vrste.
„Staništa koja je čovjek degradirao općenito su najosjetljivija na invaziju, a u njih se obično naseljavaju generalističke vrste”, rekao je Rupert Collins, viši kustos za ribe u londonskom Prirodoslovnom muzeju. „Cihlide su posebno uspješne u prilagodbi. Pravi su udžbenički primjer toga kako novi fenotipovi mogu nastati iznimno brzo.”
Istraživači su upozorili i na mogući problem parazita. Utvrđeno je da neke flowerhorn ribe u zatočeništvu nose Paracapillaria philippinensis, vrstu oblića koja može zaraziti i ljude. Zabilježeno je da dio stanovništva lovi flowerhorne rekreativno i koristi ih u prehrani. Taj parazit dosad nije pronađen u flowerhornima iz jezera Sampaloc, no istraživači savjetuju da se ove ribe ne potiče kao namirnica za ljudsku prehranu.
Prema Collinsu, studija ukazuje i na daleko širi problem. „Ovo je samo jedno jezero na Filipinima, ali ispuštanje vrsta izvan njihovih prirodnih staništa jedan je od glavnih uzroka gubitka bioraznolikosti u cijelom svijetu.”
Dr. Noël Juvigny-Khenafou, predavač na Sveučilištu u Stirlingu koji se bavi znanosti o vodenim okolišima i nije sudjelovao u istraživanju, napominje da bi problem mogla pogoršati i klimatska kriza. „Klimatske promjene mogu utjecati na to gdje se akvakultura odvija i koje vrste ljudi mogu uzgajati”, rekao je. „To bi moglo značiti premještanje proizvodnje između regija i unošenje sve više nematičnih vrsta na nova područja.”
Istaknuo je i da istraživanje otvara važna pitanja: „Što to znači za autohtone vrste? Što to znači za funkcioniranje ekosustava? Vodi li unesena vrsta ekosustav prema kolapsu ili jednostavno postaje dio nove ekološke zajednice?”
Istraživači predlažu dugoročna rješenja koja uključuju čvršće kaveze, sitniju mrežu, pregrade protiv prelijevanja, redovite inspekcije i praćenje uz sudjelovanje lokalne zajednice. Predlažu i mogućnost iskorištavanja invazivnih riba kao sirovine za riblje krmivo, uz prethodnu provjeru na patogene, teške metale i mikroplastiku.
„Zaštita i očuvanje naših vodenih ekosustava zahtijeva zajednički pristup lokalnih zajednica, znanstvenih institucija i donositelja odluka”, poručila je Gasmen.
